NASLOVNAKOMENTARI

Neka Predsjednica napiše edikt!

VINKO GRGUREV U JAVNOM PISMU PROZIVA PREDSJEDNICU DA ZAŠTITI SVE KOJIMA PRIJETI DELOŽACIJA
Neka Predsjednica napiše edikt!

Vaš bi predsjednički zadatak trebao biti – gospođo Kolindo Grabar-Kitarović – istražiti uzroke tih antinomija i uputiti nadležne institucije na to da odgovore na pitanja o mogućnosti njihova prevladavanja – piše u otvorenom pismu

04.07.2016. PIŠE: Vinko Grugurev FOTO: Zvono.eu PREGLEDA: 5720


Poštovana gospođo predsjednice Republike Hrvatske

Kolindo Grabar Kitarović!

Kao građanin Republike Hrvatske – Vinko Grgurev - molio bih Vas – gospođo Kolindo Grabar-Kitarović • da, kao predsjednica Republike Hrvatske, iskoristite svoje »kraljevsko« diskrecijsko pravo, pa

da izdate edikt o promptnom obustavljanju svih deložacija obitelji i pojedinaca iz njihovih kuća i stanova, naime, da suspendirate sudske odluke o deložacijama;da zakon na kojem se one temelje uputite hrvatskoj izvršnoj vlasti da podnese ili/i da Vi sami podnesete zahtjev Saboru Republike Hrvatske radi pokretanja javne rasprave o smislenosti i svrhovitosti deložacija te o potrebi da se zakon o njima ukine.••Tekst koji Vam šaljem parafraza je pisma koje sam poslao mjeseca rujna 2014. godine tadašnjem predsjedniku Republike Hrvatske, gospodinu prof. dr. Ivi Josipoviću.

Tom sam prilikom usput zatražio zabranu deportacije građana iz drugih država i zabranu uskrate njihova boravka u našoj državi.

Apostrofirao sam ulogu predsjednika države koji bi trebao biti dužan da djeluje u skladu sa zakonom, naime, da bude legalist.

Legalnost je juridička kategorija.

Međutim, uloga predsjednika države ne očituje se samo u pitanju je li nešto po zakonu, nego, prije svega, u pitanju o zakonitosti zakona (biti zakona). Riječ je o legitimnosti.

Legitimnost je etička kategorija.

Smislenost političkog čina otkriva se u harmoniji etičkog i juridičkog (morala i prava).

Pozivanje na pravnu državu i njezine institucije da obavljaju svoj posao uvriježena je – u arsenalu političkog žargona – fraza koju vrijedi demistificirati.

Pojam pravne države sam po sebi nije ništa jer je i nacistička država bila par exellence pravna država. Sve što se činilo, bilo je, bez sumnje, po etabliranim zakonima koje su državne institucije provodile dosljedno i marljivo. U pasivnom prihvaćanju odnosno imanentnom odobravanju i aktivnom poduzimanju to što je bilo po pravu imalo je priličnu plebiscitarnu podršku, formalno demokratsku, ograničenu na pojedine skupine suprotstavljene drugima.

Demokracija je na raskrižju putova – onoga prema dobrome i onoga prema zlu.

Problem je odluke kompetentne osobe hoće li nešto krenuti prema zlu ili, pak, dobru.

Zato najprije valja razmisliti o možebitnoj karikaturi načela demokracije, da se određeni postupak ne pojavljuje i ne ponavlja. Konzekvencije bi zacijelo bile drugačije da se zakonska procedura u nacističkoj državi nije provodila dosljedno i marljivo. Niti je poštivanje – inače, u biti, problematičnog – zakona uvijek vrlina, niti je njegovo opstruiranje uvijek mana.

Zakon formalno može biti dobar, međutim, u tumačenju i primjeni može se s obzirom na osobitosti konteksta reflektirati u svojim antinomijama.

Zbog toga njegovi učinci mogu biti suprotni osnovnoj pravnoj nakani: zadovoljavanju pravde i dobrobiti čovjeka.

Deložacije ljudi iz njihovih stambenih objekata rječito svjedoče o neskladu između legitimnog: zadovoljavanja pravde radi dobrobiti čovjeka – i legalnog – provođenja zakona.

Kada zakon gubi osnovu u tom odnosu, razumljivo je da ga treba derogirati.

Odlučna je uloga prve političke osobe u državi – u odnosu pravnog i moralnog.

Kako su okolnosti obično takve da nije moguće reagirati po postojećem zakonu – radi dobrobiti svakoga čovjeka – jer postupanje po njemu dovodi do katastrofalnih posljedica, prijeko je potrebno da se postupi prema njegovu principu, naime, po tome što se nadilaženjem pravne formulacije – zakona – omogućuje da se uvidi njegov doseg i proširi obzor prihvatljivih rješenja. Time se ne potire legalnost, naprotiv, u tome se otkriva njezin smisao.

Osjetljivost situacije i kračina vremena zahtijeva da se odluka donese po intuiciji.

Moralna odluka donosi se neposrednim uvidom u bit problema i provodi istog trenutka.

U mogućnosti donošenja takve odluke očituje se odgovornost predsjednika države.

Suđenje diskurzivnog karaktera sljedeći je korak, u instituciji zakonodavne vlasti, koje bi zastupnici, u raspravljanju, trebali pokazati kompetenciju i moralnu odgovornost.

Mogućnost intuitivnog odlučivanja – u sintezi moralnog i pravnog, u političkom činu – u kritičnim situacijama jest, jamačno, u Vašoj funkciji, predsjednice države, gospođo Kolindo Grabar-Kitarović.

Ali, umjesto Vas, tu je funkciju spontano preuzeo »Živi zid«.

Početkom rujna 2014. godine, to jest u dane kada sam prijašnjem hrvatskom predsjedniku, gospodinu Ivi Josipoviću slao dopis koji parafraziran i dopunjen šaljem Vama, izvršene su dvije deložacije, u Zadarskoj županiji – u Svetome Filipu i Jakovu te u Sukošanu.

U prvom slučaju riječ je o upitnom ugovoru o prodaji kuće potpisanom, čini se, pod stanovitom prisilom, odnosno ucjenom. U drugom slučaju posrijedi je pozamašan kredit kojeg je isplata postala nemoguća zbog manipulacije tečajem švicarskoga franka.

Pri spomenutim i mnogim drugim deložiranjima građana iz njihovih stambenih objekata »bliski susret« policije i aktivista »Živog zida« spontano govori o prijepornosti određenih sudskih odluka i odgovarajućih policijskih intervencija. Riječ je o proturječnostima između pravde i (moguće) nepravde, između dobrobiti svakoga građanina i (beskrupulozne) koristi pojedinoga,… Rječito svjedoči i o antinomijama juridičkog i etičkog, to jest o prijeporu između nedomišljenih zakonskih formulacija i rezultata njihove pretenciozne primjene. Nije li, makar to bio legalizam, zlo - sve što vodi do apsolutizma?

Vaš bi predsjednički zadatak trebao biti – gospođo Kolindo Grabar-Kitarović – istražiti uzroke tih antinomija i uputiti nadležne institucije na to da odgovore na pitanja o mogućnosti njihova prevladavanja. U žljebove tih antinomija propada hrvatska država, jer, ako propada pojedinac, onda propada i društvo/država, dakle, društvo/država može opstati zauzimanjem njezinih vodećih ljudi, u politici, svakako, i predsjednice države, u razrješavanju krucijalnih problema, u posljednjoj liniji, svakoga pojedinca.

Plastična slika o tom problemu može se dobiti sagledavanjem tobožnjih prozaičnih motiva. Istoga dana kada je deložirana jedna obitelj iz svoje kuće u Sukošanu pobijedio je Marin Čilić na Međunarodnom američkom prvenstvu. Svaka čast njegovoj sposobnosti i upornosti, međutim, i to može biti predmet u razumijevanju društvenih relacija.

Narod i njegovi politički čelnici ushićeni su zbog uspjeha hrvatskog teniskog asa (iz Bosne i Hercegovine i s domicilom u Monacu). Ali, je li ushićena deložirana obitelj? Ako nije oduševljena, bi li trebala biti (na silu)? Treba li – kako se običava praznosloviti – naklonom potvrditi da institucije pravne države uspješno obavljaju svoj posao?

Ako se ljudi oduševljavaju prvim mjestom određenog tenisača na multimilijunaškoj ekshibiciji doživljavajući njegov uspjeh kao emancipaciju vlastite nacije, po čemu deložirana obitelj ne bi bila vrijedna empatije u svojoj državi i po čemu ne bi trebala biti case study za razumijevanje stanja i odnosa u našoj pauperiziranoj državi?

Na čijoj ste strani Vi – gospođo predsjednice Kolindo Grabar-Kitarović – u toj situaciji?

Ako ste na strani suda, kao državne institucije, zašto onda provođenje odluke »osiguravaju« deseci interventnih policajaca u bojnoj opremi?

Nije li takva intervencija dovoljan pokazatelj da je odluka sudske institucije u najblažem smislu riječi upitna?

Ako odluka nije upitna zbog toga što ju je propisanom procedurom donijela nadležna državna institucija, onda po čemu bi spomenuta institucija (trebala biti) neprijeporna, odnosno svaka njezina odluka “dogma”? Nije li ta dogmatičnost u opreci s demokratskim načelima?

Sukob policije koja provodi sudsku odluku i članova volonterske udruge koja se spontano okupila u obrani ljudi kojima prijeti deložacija dokazuje da je sudska odluka dvojbena. Kako se i po čemu postaviti u tom prijeporu? Znače li što za Vas prizori iz kultnog filma »Oklopnjača Potemkin« Sergeja Ejzenštajna (1898. – 1948.) kako oružnici odbijaju naloge svojih zapovjednika da izvrše smrtnu kaznu smatrajući da su opće ljudske vrijednosti više od izvjesnih propisa? Može li se to projicirati na prijeporne hrvatske prilike/neprilike?

Kako gospođo Predsjednice razumijevate nastojanja članova »Živog zida« (koji je učinio pogrešku etablirajući se kao politička stranka) u zastupanju moralno-političkog suda da čovjek mora imati ustavom zajamčeno pravo na vlastiti dom? Ako su argumenti za svaki (logički) sud podjednaki, kojem i po čemu dajete prednost?

Poseban motiv na ovo pisanje bila mi je nedavna deložacija u Bjelovaru kad su čovjeku »ovršili« dva i pol puta vrjedniju kuću nego li je dug za koji je bio spreman založiti zemlju. Financijski predator nema nikakvih skrupula, dapače, on namjerno navlači u zamku buduće žrtve iluzijom o sigurnoj mogućnosti uspješnog oplođivanja kreditnog kapitala. Vjerujući u svoje nadnaravne poduzetničke sposobnosti, uzimatelji kredita, problematičnog da bude isplaćen, ponašaju se poput igrača pokera koji žive u nadi da će njihova karta biti najjača.

Gospođo predsjednice Republike Hrvatske Kolindo Grabar-Kitarović! U svakom činu bi državniku trebala biti memento impresivna misao Barucha de Spinoze (1632. – 1677.) – da je država legitimna samo onda ako jamči slobodu i sigurnost svakoga građanina.

Zauzmite se – korištenjem prava suspenzivnog veta – za to

da se ukinu odnosno obustave (ponište) deložacije ljudi iz njihovih stanova i kuća;da se zabrani zalog (hipoteka) vlastitih kuća kao »jamstvo« otplate kredita;da se po ekonomskim (individualnim i društvenim) parametrima procijeni kolika bi granica trebala biti u kreditiranju, svakako ne, kao sad, »liberalno« beskonačna;da država, da doista bude demokratska, preuzme na sebe odgovornost za društvo preuzimanjem odgovornosti za one koji ga čine u svojoj interakciji, za pojedince.To bi smjesta trebalo učiniti jer nasuprot demagogiji o samostalnosti i suverenosti, slike deložacije, ništa drugačije od onih nakon okupacije Vukovara, otkrivaju okrutnost institucija vlastite države prema svojim građanima u interesu onih čiju su vrijednost sami stvarali i koje su drugi prisvojili eksploatacijom. Iskreno valja priznati da je to za Hrvatsku sramota, a za koju bi netko trebao odgovarati i koje bi se trebalo razriješiti što prije.

Kuća nije obična stvar. Kako je ona, prije svega, konfiguracija društveno-povijesnih, političkih, ekonomskih, kulturnih,… odnosa, ona nadilazi (vlasničke) ingerencije nominalnog vlasnika koji ne bi smio, jer je život mnogih drugih vezan za nju, apsolutno raspolagati njome (stavljati je pod dužničku hipoteku). To bi državne institucije morale razumjeti i znati.

Kao profesorici engleskoga jezika, odlično Vam je poznato da se William Shakespeare (1564. – 1616.) pokazao u svojoj književnosti kao ekonomski, pravni i politički teoretičar. Preporučio bih Vam da proučite odgovarajuću dimenziju njegova »Mletačkog trgovca«.

Uz srdačan i prijateljski pozdrav!

Bjelovar, 29. - 30. lipnja i 1. srpnja 2016.

Vinko Grgurev, prof.


Tagovi: vinko grugurev, kolinda grabar-kitarović, deložacije, dom, kuća, živi zid

Djeca odlaze na spavanje u suzama!

Protjerani iz obiteljske kuće zbog duga od 40.000 eura

76. obljetnica zločina u Gudovcu

Poslovni uzlet Bjelovarsko-bilogorske županije

Rukometni klub Garešnica dobio 10.000 kuna

Krenula obnova prometnice Velika Pisanica – Nova Pisanica

Velik interes poljoprivrednika za najpovoljniju kreditnu liniju proljetne sjetve

Obnovljene ambulante u Bulincu i Novoj Rači

Podijeljena prijenosna računala djeci hrvatskih branitelja

VELIKO TROJSTVO - super povoljno

finansiranje

mikro financije

zajam

Kontaktirajte me za Vaše kreditne prijave

Na križanju Bakačeve i Frankopanske Mercedes udario u elektro-moped

Zagrepčanka u Golfu preticala na sjevernoj obilaznici i izazvala sudar

Ovog ljeta po diskotekama će se vrtiti »Diskoteka«

Podržavate li prijedlog Zvona, da se postavi mega replika jedne od najvrjednijih pisanica na svijetu u paviljonu uoči Uskrsa?

Podržavam

Ne podržavam

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

Zazvoni!

Pošalji nam vijest ili najavu. Javi što se događa!



IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJESTARO ZVONO