NASLOVNAKOMENTARI

Brend je kapital

GRADOVI I REGIJE U NESMILJENOJ BORBI ZA POZORNOŠĆU I PREPOZNAVANJEM PRISILJENI SU DA OD SEBE NAPRAVE TRŽIŠNI PROIZVOD PO SVIM PRAVILIMA KOMUNIKOLOGIJE
Brend je kapital

Otkako Varaždinska županija i grad Zabok imaju jedini sustavno izgrađen brend u nas te ga i polako ga uvode, prilično je lak odgovor na pitanje treba li gradove brendirati. Puno je teži odgovor kako, jer brend nije samo knjiga grafičkih standarda.

30.06.2016. PIŠE: Miroslav Ambruš-Kiš FOTO: Zvono.eu PREGLEDA: 1694


Nema dva sretnija čovjeka od naručitelja i dizajnera, kad se naručitelju svidi logotip.

Jer stvari u tom suptilnom odnosu mogu krenuti naopako. Možda se naručitelj i dizajner nisu razumjeli oko toga što naručitelj želi. Možda se naručitelj nije znao izraziti, možda je dizajner bio odsutan duhom, možda je naručitelj dobro rekao, a dizajner sve shvatio, ali se onda dogodilo da mu se rezultat »ne sviđa«, možda je logotip previše smion, a naručitelj nije znao reći da bi trebao biti suzdržan, ili konzervativan, a ne avangardan… Puno toga može poći po zlu, pa čak i da je »dizajner« početnik koji će, nesvjestan zablude, dizajnirati zelenu etiketu za crno vino, a ljubičastu za bijelo. A »naručitelj« početnik tražit će da mu se predoči više rješenja, pa da se onda sam odluči koje mu je »najljepše«. U svim takvim fazama, čak i oko samo jednoga logotipa, svašta može poći po zlu.

A možda će i nakon sretnog ishoda — tj. da su obojica zadovoljni — naručitelj otići zadovoljan, pogrešno uvjeren kako ima brend.

Onoliko koliko je propalih firmi (zanata, kafića, burekdžinica… itd.) toliko je propalih logotipa koji nikad nisu postali brend. Dobar logo ne može spasiti loše poslovanje jer je i ono dio ugleda, kao što ni loš logo ne može uništiti dobro poslovanje. Lijepo se to vidi po logotipima posebno onih tvrtki orijentirane na poslovanje s državom. Dobar primjer je logo Tvornice željezničkih vozila Gredelj…

LOGOTIP NIJE BREND

Ali da bi neki posao doista postao brend mora imati dobro pogođen logotip. Ali i dobar poslovni plan, u kojemu je gradnja brenda gotovo jednako važan dio poslovne politike koliko i u sklopu toga plana dobar proizvod.

Ali ovdje ne govorimo o brendiranju biznisa, nego o brendiranju gradova, predjela, županija, a sve vrijeme na pameti možemo imati i primisao o tome kako nam je brendirana zemlja.

Uostalom, trebaju li grad, ili županija, uopće biti brednirani? Osobno u tom imam ponešto kreativnoga iskustva, a i pratim scenu.

Da bih objasnio koja je razlika između brenda i logotipa — jer život često ponavlja tu zabunu — o brendu, kada je isprojektiran i prihvaćen, volim reći da je to tek kutija s alatom. Pravi posao brendiranja tim alatom tek počinje. Ali o tome što i kako s brendom, kada je već gotov — kasnije.

Najprije osnovno, treba li uopće nekom gradu brend? Prirodno je pitati se takvo što, kad već svaki grad ima svoj grb, zastavu, a neki i himnu, bila ona službena ili neslužbena.



NEW YORK, LONDON, PARIZ…

Neki su veliki i prepoznatljivi gradski brendovi nastali spontano. Eto, treba li još što dodati imidžu New Yorka čija je veduta s neboderima općepoznata. Iako ima desetke mostova, ako mostom želimo predstaviti taj grad, onda će to biti samo stari Brooklyn Bridge. Jednako tako su brendovi Londona zvonik Big Ben i Tower Bridge, iako je ovaj potonji puno mlađi i povijesno beznačajniji od samoga Towera. A Pariz je, jasno, Eiffelov toranj, iako mu se pridružuju slikarski motivi kao što su plesačice can-cana ili još štogod izdignutog na razinu simbola poput Kipa Slobode. Ne mora to uvijek biti zgrada ili spomenik. Spontano je nastao New Yorkov nadimak The Big Apple, Velika Jabuka, koji asocira na slobodni grad koji ne zazire ni od poroka, pa drugi nadimak Gotham kojega je popularizirao pisac Washington Irving 1807. godine, da bi ga tek kasnije preuzeli za ime matičnog grada autori stripa o Batmanu. Čak i njegov glavni trg, Times Square, ima nadimak »Centar svemira«, ali velik je doprinos dao stilizirani logo »I Love New York«, djelo velikog dizajnera Miltona Glasera, kojega je — ne znajući ishod — još 1977. godine od velikog njujorškog (i svjetskog) dizajnera Miltona Glasera naručio Ured za razvoj savezne Države New York.



Nakon svih njegovih primjena, varijacija, pa i parodiranja, postao je vječan. Koga još briga što Grad New York (zapravo, gradska uprava) ima zastavu sličnu irskoj, samo je zelena trećina zamijenjena plavo,. a u srednjoj se trećini koči grb s likovima nizozemskog doseljenika i urođenika iz plemena Lenape, bjeloglavim orlom, krilima vjetrenjače, dabrovima i bačvama, godinom 1625. koja podsjeća na prvo naseljavanje, okruženih latinskom sentencom i zaokruženi spletom listova božikovine?



Veličanstvenom gradu koji je brend stvorio prilično spontano, njegovo postojanje sasvim sigurno nije odmoglo nego je još ponešto dodalo. Jednako kao što je identitetu Londona pridonio sustav označavanja stanica podzemne željeznice, a i sam izum shematskog prikaza te mreže, koji su mnogi kopirali.



U Zagrebu su se na taj način ustalila dva simbola: licitarska srca (karakteristična za cijeli sjeverni dio Hrvatske) i crveni šestinski kišobrani urešeni šarenim prugama. Za svjetsku razinu poznatosti to ni izdaleka nije dovoljno, za domaću je i previše.



Trebaju li se hrvatski gradovi, pored »presnažnog« Zagreba uopće brendirati? Zašto bi, pomislit će netko, kad Pula već ima arenu, Dubrovnik Stradun, kule, zidine i zastavu Libertas, Split Dioklecijanovu palaču i katedralu, Mostar most, Osijek konkatedralu, Varaždin Stari grad?



NE SAMO TURIZAM

No, dobro, turizmu je potreban brend. Sustav lako prepoznatljivih simbola koji će jasno upućivati na konkretno mjesto. Onako kako se Španjolska i Barcelona predstavljaju spontano šašavim logotipom Juana Miróa, Hrvatska svoje ime i turizam predstavlja valićima, palmama (?) te crvenim i plavim kvadratom, Istra plavo-zelenom kozom, Daruvar slovima DA, Varaždinska županija »biciklom« čiji okvir, sjedalica i upravljač čini slovo V, a kotače razni okrugli motivi iz raznih dijelova županije. Eto, Rab ima kružnicu sa svoja četiri zvonika, turizam Krapinsko-zagorske županije tri zelene rabuzinovske »kuglice« s građevinama i sloganom »Bajka na dlanu«, a Ludbreg je postigao priličan uspjeh svojom humorističkom storijom o centru svijeta.



Ipak, sve su to samo (ili tek) logotipi koji se nalijepe na turističke brošure i poneki plakat. Ali logotip i njegova sporadična nesustavna primjena definitivno nisu brend. Brend je, prema marketinškoj teoriji, posjed, poslovni potencijal ravan posjedovanju kapitala, iskorištenih nekretnina, koji proizvodu daju dodatnu i te kako čak i u novcu izraženu dodanu vrijednost. Grad svojim brendom želi u općoj kakofoniji raznih medijskih poruka iskočiti tako da se izdvaja iz mnoštva i da ga se odmah prepozna. E, to je taj!



Grad želi da njegov brend jasno govori o njemu. Da ga se odmah identificira te da se iz drugih elemenata brenda jasno razabiru njegove posebnosti, njegove prednosti i potencijali. Posebno za biznis, koji nije nužno uvijek turizam. Velikima, kao što su svjetske metropole, možda je dovoljno da se prepoznatljivo pokažu. Manjima da još ponešto kažu o sebi, a ako je moguće i najvažnije. U svakom slučaju, da privuku pozornost kako bi se o njemu na zanimljiv način doznalo još štogod.



Ako bi se govorilo o Hrvatskoj, teško bi bilo nabrojati tri grada koja su dobro razvila svoj brend. Pritom, dakako, ne govorimo o grbovima, zastavama i ostalim simbolima obaveznim za lokalnu vlast. Možda bismo povećalom trebali tražiti brendove turističkih mjesta i regija, da na toj razini, primjerice, jasno razlikujemo npr. Primošten od Rogoznice, ili Rovinj od Korčule ili Svetog Stefana u Crnoj Gori. Među svim tim gradovima kao primjer s teniskim turnirom iskače Umag, iako se natječe s prilično sličnim zapadnoistarskim gradovima Vrsarom, Porečom, Novigradom i Rovinjem. Jednom Amerikancu ti su gradovi vrlo slični. Međutim, po brendu ih i mi samo međusobno teško razlikujemo, zar ne? A turizam bi trebao biti prvi samorazumljivi povod da se lokalna sredina nečim izdvoji od naizgled sebi sličnih. I to su sve gradovi na morskoj obali kojima je poznatost važna isključivo za turizam.



A NA KONTINENTU?

Recimo, po čemu se može išta saznati o Đurđevcu, ako to pokušamo iz njegova jednostavnog grba u kojemu pijevac minhauzenovski leti na topovskoj kugli? Da je to »ono mjesto gdje su iz topa na osvajače u opsadi ispalili pijevca«? Što taj grb, i ta legenda govore o gradu i njegovim turističkim potencijalima (a ima ih), ili gospodarskim potencijalima (a ima ih)?

A kad govorimo o Đurđevcu, ne govorimo o nekom mjestu s epitetom »nikad čuo«.

Ipak, i na kontinentu ima odličnih mikroprimjera izvrsnog brendiranja. Uglavnom su to uspjeli slučajevi mjesta u kojima se znalo što se želi pa je brend sustavno građen i izgrađen.



Obitelj Salaj iz Grabovnice kraj Čazme svoje je imanje iz obiteljskog entuzijazma za božićnu dekoraciju gotovo nenamjerno prometnulo u današnji tematski park Božićna priča. Imanje čiji je recept jedino »prekomjeran”« svijetleći božićni nakit između 5. prosinca i 9. siječnja posjećuju deseci tisuća gostiju od 2002. godine. Samo lani je u tih 90 dana bilo 70 tisuća! Ideja se razvijala iz godine u godinu i rasla. Spontano su je prihvatili i besplatno promovirali mediji, u prvih deset godina praktično bez ikakvih drugih promocijskih troškova. Tek su posljednjih godina tu atrakciju zamijetili i oni kojima je to profesionalna dužnost te joj poklonili dužnu pozornost. Danas obitelj Salaj po sličnoj recepturi razvija i tematiziranje Uskrsa. Uspjeh je učinio da su posve ušutkani i oni koji su se mrštili da je to navodno »kič destinacija«.



KAKO JE MATO LOVRAK POVUKAO VELIKI GRĐEVAC

Za razliku od »slučajnog« tematskog parka obitelji Salaj, mnogo je promišljeniji uspjeh tematskoga parka pod imenom Kulturni centar Mato Lovrak u Velikom Grđevcu također u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Mjesto od 11 naselja s ukupno otprilike 3300 stanovnika, kao općina ni po čemu nije posebna i drukčija od susjednih. Formirana je tako da je po završetku Domovinskog rata izdvojena iz bivše općine Grubišno polje. Kad bi se Veliki Grđevac pozivao na svoju povijest, bilo bi još naizgled beznačajnije. Sve što imalo vrijedi jedva stane u dva pasusa:

Srednjovjekovna hrvatska država u svojim podjelama na županije u svom kontinentalnom (tada »slavonskom« ili »panonskom«) dijelu, među ostalima, dala je organizirati i grđevačku županiju. Njeno se središte nalazilo u kastrumu nedaleko današnje grđevačke osnovne škole. Iako sama županija nije postojala dovoljno dugo da bi povijesti dala značajne velmože ili, pak, vojskovođe, njeni su župani odigrali značajnu ulogu u sprječavanju turskih napredovanja prema zapadu.



U Velikom Grđevcu došlo je do Grđevačke bune seljaka 2. rujna 1920. godine pod vodstvom seljačkog vođe i zastupnika u Narodnoj skupštini Jure Valečića. Seljaci su se u vrijeme Kraljevine SHS pobunili zbog visokih poreza, novih nameta, zabrane sadnje duhana i pečenja rakije. Slične pobune dogodile su se i u Novoj Rači i Velikom Trojstvu. Godine 2010. u Velikom Grđevcu, otkrivena je spomen-ploča u spomen na ove događaje i objavljena knjiga: »Grđevačka buna i Juro Valečić« autora Vjenceslava Herouta.

Grđevčani su, posve opravdano zanemarili povijesne referencije i odlučili su se za jedini mogući koncept: djeca, učitelj, selo, škola, nostalgija.



Igrom slučaja ondje je rođen omiljeni dječji pisac Mato Lovrak 1899. godine. U hrvatskoj dječjoj književnosti uveo je jasno karakterno profiliranu seosku djecu kao glavne protagoniste, a u romanima i pripovijetkama davao je prednost akciji i pustolovini. Četverogodišnju pučku školu završio je u rodnom selu, četiri razreda niže realne gimnazije u Bjelovaru, a upisao se u Učiteljsku školu u Zagrebu koju je završio 1919. godine. Nakon završetka škole je službovao kao učitelj u Kutini, Klokočevcu, Velikom Grđevcu i Velikim Zdencima, a od 1934. godine do mirovine 1954. godine u Zagrebu. Osobitu popularnost stekao je romanima tematski vezanim uz djetinjstvo. U romanima je uvijek izlagao zanimljivu fabulu s elementima pustolovnog, ali i s djeci prijemljivim didaktičkim naglascima temeljenima prvenstveno na emocijama. Lovrak je nekoliko desetljeća zabavljao i odgajao mlade čitatelje izrazom koji svjedoči o vremenu, a odlikuje se maštovitošću i humorom.



I sad se Veliki Grđevac poveo za odličnom idejom razvoja učeničkog turizma. Neka djeca uče kroz zabavu, pa su Grđevčani entuzijastički pokrenuli Kulturni centar Mato Lovrak. U njemu je smještena prava mala kompozicija vlaka poput onoga iz romana i filma Vlak u snijegu s parnom lokomotivom kakvu su u romanu otkopavala samoorganizirana djeca. Donacija otpisane kompozicije Hrvatskih željeznica s parnom lokomotivom, već samim postavom uz cestu mami poglede putnika koji se voze između Bjelovara i Daruvara. Grđevčani su podigli i mlin kakav su obnavljala djeca u romanu Družba Pere Kvržice, a tu je neizostavno i bunar u kojem se onesvijestio Medo. Rekonstruirana je i tradicionalna mlinareva kuća uz ljetne učionice u kojima voditelji školskih ekskurzija mogu s učenicima izvoditi satove iz prirode i društva. A sad su već uz pomoć sredstava EU izgradili i bazen. I djeca će dolaziti u Veliki Grđevac, pa i s roditeljima. I tu Grđevčani sasvim sigurno neće stati.



Eto dvaju primjera u kojima se »ni iz čega« stvara brendirani turistički proizvod, a još nemaju ni pošteni logo!

»NARUČIVANJE«, NAJTEŽI DIO GRADNJE BRENDA

Za brendiranje u turizmu je važna tematizacija, što se lijepo vidi iz gornja dva uspješna primjera. Možete na svom području imati desetke sličnih ili različitih za turizam prilagođenih seoskih imanja, s domaćim, pa i s divljim životinjama (kao u jednom selu kod Slavonskog Broda), ali će vašu kmečiju zapamtiti i u nju nahrupiti samo ako je tematizirana kao u Salajevih ili kako se tematizirao Veliki Grđevac. Ljudi iz oba primjera bili su naručitelji, izvođači i danas su upravljači svojega brenda. Više izuzetak nego pravilo.



Neki opći brend grada trebao bi biti samostalni kreativni entitet kojega se doživljava cjelovito, ali ipak upućuje na neke osnovne osobine njegova profila, odgovara nekim osnovnim srednjoročnim i dugoročnijim strategijama razvoja posve određenih potencijala.



Zato je faza »narudžbe« brenda nekog grada najdugotrajnije te radno i kreativno najnapornije razdoblje. Graditeljima brenda potrebno je, u prenesenom značenju, prevrnuti svaki kamen identiteta grada, pročitati sve strateške dokumente da bi se, napokon, poslije istraživačkog posla sve toj još jednom protumačilo u iscrpnim intervjuima s gradskim vodstvom, kao i sa samim građanima, po mogućnosti iz svih društvenih slojeva koji donekle reprezentiraju njegovu antropološku sliku. Dakle, faza »narudžbe« je zapravo faza temeljitog studiranja sve dostupne građe, uključujući i usmene predaje, pa i apokrife (lažne priče).



Naručitelj, zabrinut za svoju investiciju, može biti i zbunjen jer nakon toliko posla ne vidi ništa opipljivo, a u najkritičnijoj mu se fazi i ne povjeravaju sve ideje, od kojih će mnoge biti odbačene. Sinteza se zapravo svodi na rafiniranje cjelokupne građe u nekoliko dominantnih tema. Pritom se može dogoditi da kreativni tim jednostavno ignorira neke povijesne teme i osobe koje se naručitelju čine važnima. Naravno, postoji i faza prezentacije rješenja brenda u kojoj se daju odgovori na sva pitanja. Zna u toj fazi biti i oštrih razgovora kakvi baš i nisu za doslovno citiranje u javnim medijima, ali građa se mora reducirati i svesti na nekoliko apstrakcija koje postaju temelj za gradnju uzajamno konzistentnih elemenata brenda. Za razliku od drugih kreativnih autorskih poslova u kojima se strogo pazi na svaki element autorskoga prava, svi elementni brenda koji se kao završeni posao naručitelju predaju u paketu moraju imati osobinu neodoljivoga. Svaki od tih elemenata mora pozivati da ga se slobodno koristi, kopira, transformira, a da u prvoj fazi ne izaziva štetu po brend.



KVALIFICIRAN ZA PILOTA JER JE ROĐEN U MJESTU S AERODROMOM?

Dakle, kada je brend kreiran, a on se može sastojati od elemenata vizualnog (logotipa, zadanih boja, slogana), ali i zvučnog, pa i elemenata koji potiču i neka druga osjetila kao što su npr. tipična jela nekog kraja, brend može ući u uporabu. Predaja takvoga kompleta, kao i sustavom pravila njihove primjene popraćena inicijalnim očekivanjima početne primjene brenda – da i ne spominjemo potrebu svečanost njegova predstavljanja javnosti – tek je »kutija s alatom« koji treba početi koristiti. U toj fazi to je još »mrtvi kapital« koji treba zavrtjeti, kojega treba gurati i koji u raznim aspektima pojavnosti treba neumorno gurati, da bi uopće postao brend, kao kapital. Od kritične je važnosti upravljanje brendom, uostalom kao i svakom drugom imovinom koju se stavlja u ulogu poslovnog motora.



Neuka primjena, kako s nedovoljnim razumijevanjem stvorenog sustava pojmova i znakovnih poticaja, može čak nanijeti i štete od kojih se teško oporaviti. Upravljati brendom, a za više nego dovoljnu kvalifikaciju uzeti svoj autoritet u zajednici, jednako je kao upravljati avionom s kvalifikacijom da si dugogodišnji stanovnik mjesta u kojemu je sjedište zračne luke. Elemene brenda, posebno u početnoj fazi, potrebno je primjenjivati tako da ih se odigra s mjerom, rekli bismo, kartaški.



Brendom može upravljati netko tko je dokraja razumio sustav u kojemu su složeni njegovi elementi, jer je osobina brenda upravo u vremenu. Najprije u njegovoj velikoj prisutnosti, a potom u njegovom sustavnom variranju. Ni sam logotip nije svetinja da ne bi trpio postupnu evoluciju, obogaćivanje i variranje. Logotip Coca Cole je jasno poznat već više od sto godina, ali je primjena rješenja od prije osamdesetak godina tek »začin« retro-stila kojim se ukazuje na još jedan važan element: njegovu dugotrajnost. Danas će malo kome pasti na pamet da je Djeda Mraza, onakvoga u crvenoj odori s bijelim krznom, sijedog, bradatog i s naočalama, sa saonicama i sobovima, pa i s Rudolfom koji ima crveni nos, izumila Coca Cola, a da je osnovni set tih ilustracija crtao slavni ilustrator Norman Rockwell, koji se i sam kasnije dohvatio ironiziranja toga lika kojega je stvorio.



PRIMJERI KRIZNOG UPRAVLJANJA BRENDOM

Valja biti čvrst i jasan kada se neka nova rješenja prihvaćaju, ili odbacuju. »Ovo nije Mc Donald’s«, ili »Ovo nije Mercedes«, znaju reći menedžerima brenda matičnih tvrtki čak i najboljim prijedlozima rješenja čak i najboljih dizajnera. A svake sezone se uspješni brendovi obogaćuju i moderniziraju. Taj je proces osjetljiv i u njemu može nastati šteta po brend. Šteta, međutim, ne čeka da bi netko »uprskao«, jer se ona dogodi i sama od sebe, iz vanjskih okolnosti. Zato je potrebna i vještina upravljanja brendom i u kriznim situacijama.



Noviji primjeri upravljanja brendovima u kriznoj situaciju su način kako je upravo McDonalds reagirao na kritike koje su počele pljuštati sa svih strana: od nutricionista, preko civilnoga društva, kroz medije, pa i na sam sustav niskih plaća. Gotovo su neopazice u brendu crvenu boju zamijenili zelenom. Jeste li opazili?



Još je zanimljivija povijest Volkswagena. Osnovan je kao »samoupravljački« koncern nacističkih sindikata i poznata prepletena slova VW bila su u prvom logotipu smještena u formu koja podsjeća na zupčanik, a iz nje su se rotirale četiri elise u obliku savijenog slova L, čineći prestiliziranu svastiku! Nakon angloameričke okupacije, kad se zapravo počinjala uspostavljati masovna proizvodnja, iz logotipa je najprije »odletjela« svastika, a potom je za slova VW umjesto zupčanika bila dovoljna kružnica proporcionalne debljine. Zanimljiv je bio i nedavni obrat u upravljanju brendom: iz televizijskih reklama i svih drugih promotivnih materijala tiho je uklonjen slogan »Das Auto.« Jeste li zapazili? Niste. Znači da se brendom i krizno upravlja koliko-toliko dobro nakon globalnog skandala s namjernim varanjem državnih standarda sa sastavom tvari i njihovim stvarnim količinama u ispušnim plinovima Volkswagenovih automobilima s dizelskim motorom. Tvrditi i dalje da je to solidan (i pošten) njemački auto samo bi dolili ulje na vatru nezadovoljnih vlasnika. Uklanjanje slogana je samo nijansa spašavanja brenda koji je izgrađen kao vrlo solidan. Mnogo je jača akcija s najavama da će VW od 2020. godine imati čak 30 modela automobila na struju. No, ako niste zamijetili da vam u reklamama nedostaje slogan »Das Auto.« taj je posao dobro obavljen.





Tagovi: brend, kapital, varaždin, umag, london, pariz, new york, coca cola, mc donald’s, volkswagen

Zračne atrakcije za sve generacije

Dvije pobjede za Ivanu Zeljko i Juricu Kovačića

Marija Kasumović i Albin Vidović zlatni

Mladost slavila na Brdu, Bjelovar u Ludbregu

Uspješno četvrti u svim disciplinama!

ŽRK Bjelovar (2) – Kozarmisleni (2) 26:23

ŽRK Bjelovar – Kozarmisleni 28:24

Jutarnja subotnja šetnja Bjelovarom

Djeca djeci daruju knjige i slikovnice!

VELIKO TROJSTVO - super povoljno

Prekrasni mali crni hitno traže dom!

Zajam podmiriti svoj dug i najam ronilac

Posebna ponuda kredita između osobito u 48 sati

Nudim zajam od 5.000 eura i više

Traži se kradljivac iz lanjskog siječnja

PIZZERIA BILOGORA: Do pizze jednim klikom

Ivan i Božica proslavili 50 godina braka

Za kojeg kandidata za gradonačelnika Bjelovara biste vi glasovali da su sutra izbori?

Zoran Đošić

Dario Hrebak

Antun Korušec

Mirko-Đuka Slivar

Ante Topalović

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

Zazvoni!

Pošalji nam vijest ili najavu. Javi što se događa!



IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJESTARO ZVONO