NASLOVNAOSOBA TJEDNA

Nešto je za crtanje, nešto za govor, a nešto za pisanje!

OSOBA TJEDNA – SVESTRANI UMJETNIK FRANJO MATEŠIN IZ BOJANE KOD ČAZME KOJI SLIKA, PIŠE I SNIMA FILM
Nešto je za crtanje, nešto za govor, a nešto za pisanje!

U našoj zemlji se ljudi moraju baviti s puno toga da bi zaradili malo toga, komentira sadašnju situaciju Franjo Matešin, osnivač i vlasnik Galerije u Bojani  koju godišnje posjeti oko tri tisuće gostiju i taj broj iz godine u godinu raste

14.06.2016. PIŠE: Antonija Putić FOTO: Antonija Putić PREGLEDA: 2973


Za one koji nisu upoznali svestranog akademskog slikara Franju Matešina iznenađenje je čime se sve on bavi – slika, piše, snima filmove, gradi... Nekada je bio i maratonac, a danas je trčanje zamijenio radom u vrtu u kojem sadi češnjak, začinsko bilje i sve ono što je potrebno šesteročlanoj obitelji. Franjo Matešin živi sa suprugom Lidijom i četvero djece (Gabrijel, Livadina, Mihael i Rafael) u Bojani, pitoresknom mjestašcu nedaleko od Čazme. Zanimljivo je da su upravo iz Bojane čak tri slikara – Franjo Matešin, Anton Cetin i Vlado Franjević. I dok Cetin živi u Kanadi, a Franjević u Lihtenštajnu, Franjo je ostao doma, u selu u kojem je rođen i u kojem se danas nalazi njegova poznata Galerija Matešin.

Ovih je dana u Galeriji Matešin predstavljena i njegova nova knjiga – »Izgubljeni snovi«. Uz promociju knjige posjetitelji su mogli pogledati i izložbu ilustracija i prezentaciju internetske stranice www.izgubljenisnovi.com na kojoj je moguće pronaći dodatne informacije o Franjinom novom projektu. Iako ga gotovo uvijek javnost doživljava kao slikara, novim projektom Franjo pomalo izlazi iz okvira slikara i sve se više okreće vizualnim medijima.



Mora li današnji umjetnik biti svestran  da bi se mogao snaći - preživjeti?

S obzirom na to da je čovjek slobodno biće – mora i ne mora. Ovisi na koju stranu puta je krenuo. Moje mišljenje je da treba gledati oko sebe, na istok, sjever, zapad i jug. Dobro je znati na čijoj zemlji stojiš i ponekad gledati prema zvijezdama i Onome koji ih je napravio. I većina mojih kolega nisu samo slikari. Svi oni još nešto stvaraju u drugim područjima umjetnosti.

A pišem onda kada moram pisati, kad nešto u meni kaže – piši, isto kao što kaže – slikaj. Nešto je za nacrtati, nešto je za reći, a nešto je i za napisati. U našoj zemlji se ljudi moraju baviti s puno toga da bi zaradili malo toga. U Bojani je ista situacija.



Teško se odmaknuti od pitanja koje danas muči mnoge i ne samo umjetnike – od čega danas umjetnici žive?

Umjetnici danas, u Hrvatskoj, žive od milosti Božje i dobrih ljudi koji još uvijek znaju prepoznati ono što vrijedi. Osobito je složeno onima koji izaberu to kao glavni izvor zarade. Pojedini kolege s Likovne akademije danas su zaposleni u školama i plivaju na dvije strane u tim vodama, drugi se muče u nekim poslovima poput restauracije umjetnina, treći su bili primorani zaboraviti sve skupa, a oni koji i dalje ustraju na slikarstvu nemaju za gorivo od Zagreba do Bojane. Vjerovali ili ne, kod nas još uvijek postoji dosta dobrih majstora, ali mediji im daju malo prostora, umjetnici se bave umjetnošću, puno rjeđe vlastitom samopromocijom. Posebna su skupina oni koji su oduvijek imali veze, gurali se svugdje i prodavali svoju savjest za popularnost.



Koliko znači imati vlastitu galeriju?

Ne znam što bih bez nje. Sam sebi si šef i radnik, radiš dva posla, ali su treći zato sretni. Godišnje nas posjeti oko tri tisuće gostiju i taj broj iz godine u godinu raste. Imali smo posjetitelje od Čilea, Argentine, Meksika, Japana, Indije pa na bliže. Zbog tog sam interesa i proširio galeriju – u novoj, Južnoj galeriji, može se vidjeti osamdeset radova stalnog postava iz ciklusa Priroda, a u dvorištu galerije može se uživati u pravoj prirodi, može se prošetati amfiteatrom. Da je više novca, tamo bi se mogli izvoditi razni programi, no snalazimo se koliko možemo. Meni je važno da imam prostor u kojem mogu predstaviti svoj rad. Ljudi često nazovu i dođu pogledati radove, kupe nešto za poklon, za neku posebnu priliku. Slike nikada ne gube na vrijednosti pa oni koji žele darovati nešto što će s godinama vrijediti još više – biraju slike.


Od sada posjetitelji mogu kupiti i knjige. Kako ste počeli pisati i koliko je teško objaviti knjigu?

Počeo sam pisati godine 2005. Prvo su se pojavile nekakve pojedinačne zamisli; vozila, karte, ljudi, situacije. A onda se to sve skupa počelo gibati i događati. Kroz deset se godina sve skupa posložilo u jednu priču i odlučio sam objaviti knjigu. U današnje vrijeme to nije neki problem. Preko interneta je dostupno puno toga. Ovaj projekt je tako i napravljen i uvelike ovisi o internetu, internetskoj stranici na kojoj čitatelj može pronaći karte mjesta iz knjige, skice likova. To je jedan novi pristup književnosti, pisanju. Potrebno je bilo uložiti jako puno vremena i truda da se sve realizira. Puno mi je u svemu pomogao Martin Živica koji je zadužen i za internetsku stranicu.



Kako je došlo do ideje za knjigu?

Ideje dođu i prođu. Pitanje je želimo li ih imati sa sobom. U konkretnom slučaju »Izgubljenih snova« ideje, ispravke i mogućnosti zapisivao sam tijekom cijelog dana i noći. U prvih nekoliko godina pisao sam na dijelove, u komadu po nekoliko tjedana. Zadnju godinu dana svakoga sam dana ustajao u pet, pola šest i pisao sat-dva dok su svi još spavali. Ponekad bi se probudio i usred noći s nekom idejom i zapisao je pa ujutro ubacio u tekst. Pisanje je proces, nema tu neke formule, pišeš dok imaš što za reći. Meni je možda bilo mrvicu lakše pisati jer su u knjizi sva imena ljudi, mjesta, naprava, ustanova i svega drugoga izvedena od lokalnoga starinskoga govora i latinskoga jezika. Ima tu i modernih izričaja koji su malo transformirani, ali sve je nekako spoj staroga i novoga. Vjerujem da će se i neki moju sumještani i prijatelji prepoznati u knjizi. U »Izgubljenim snovima« prikazana je naša Hrvatska sadašnjost i prošlost. Osobito zadnjih sto godina naših muka. Bez prošlosti nema budućnosti. Da bi se prikazao cijeli jedan svijet koji funkcionira u svakom pogledu potrebno je izmisliti cijeli jedan svijet koji funkcionira u svakom pogledu. A tek onda u to sve skupa ulaze likovi sa svojim životnim problemima. I eto priče!

Ima li zarade od knjige?

U mojem slučaju, trebao bih prodati oko 100 primjeraka knjige da bih se popeo na 0. Cijena knjige je 99,00 kuna i može se kupiti u galeriji i preko internetske stranice. Knjiga »Izgubljeni snovi« je znanstveno-fantastična trilogija pisana u obliku scenarija za film. Radnja se događa 5007. godine u Narodnoj Republici Eukon. Priča je epskoga karaktera. Mislim da je ukratko sve skupa teško prepričati. Prije čitanja bi svakome bilo dobro najprije malo pregledati internetsku stranicu www.izgubljenisnovi.com kako bi se putem karata, informacija i ilustracija podrobnije uputili u taj svijet. No, vjerujem da će svaki čitatelj imati svoju viziju te budućnosti iz knjige.

Iz knjige će nastati film - kakav?

Prvi korak je bio pisanje i objava knjige. Drugi korak je bio izrada internetske stranice na kojoj se može pratiti daljnje odvijanje projekta. Treći korak je snimanje videonajave. Trajanje toga malog filma bit će oko dvije minute. Na njemu će se moći barem malo vidjeti taj svijet »Izgubljenih snova«. Na snimanju i izradi trenutno radi mnogo dobrih ljudi. Premijera će biti otprilike za mjesec dana u Bojani. A onda ćemo dalje...



Jeste li zbog knjige zapostavio slikarstvo?

Mislim da nisam.

Kako usklađujete sve što radite s obiteljskim obavezama?

Život u obitelji je stvar dogovora. Mnogo toga ne bih mogao napraviti kada ne bi bio netko u pozadini koji radi ono što se mora obaviti. Ili drugim riječima, ništa bez žene – kaže Franjo.

Franjina supruga Lidija ne bavi se umjetnošću, ali sve je više onih oko nje koji se bave umjetnošću. Na pitanje pokazuju li njegova djeca afinitete prema slikarstvu i umjetnosti, Franjo kaže da se to bude vidjelo i čulo – ako do toga dođe. Roditelji moraju pomoći, ali svatko si to sam za sebe mora posložiti onda kada o tome počne razmišljati.

Franjo ne razmišlja o onoj težoj strani bavljenja umjetnošću – neimaštini. Kaže da će djeca ionako odabrati i raditi ono što će voljeti.





Tagovi: franjo matešin, slikar, bojana, galerija matešin, izgubljeni snovi

Pet minuta videa ususret pravom filmu

Festival domaćih filmskih autora

Ovoga petka najbolji tulumi su u muzejima

Božić sa 1000 pravih svijeća

HSS Braće Radić uz Posavca za gradonačelnika Bjelovara

ŽRK Bjelovar – ŽRK Lokomotiva 13:31

Bolnica dostupna samo na 242 250 i 242 255

Dogovoreno uvođenje novih direktnih linija na relaciji Bjelovar – Zagreb

Najavljen tradicionalni susret pjevačkih zborova umirovljenika

VELIKO TROJSTVO - super povoljno

Hitno kredit: banka.finance01@gmail.com

Hitno kredit: banka.finance01@gmail.com

Nudimo kredite od 25 000 do 500 milijuna eura

hitno kredit : banka.finance01@gmail.com

Auto sletio s ceste, jedna osoba poginula, druga u bolnici

Nagazio bremzu, a drek se rasuo po cesti

Policija će svim raspoloživim ljudskim i tehničkim snagama nadzirati brzinu!

09.04.2017.ZELENA BLAGA BILOGORE

Nakon što se pronio glas da će aktualni gradonačelnik Antun Korušec na sljedećim lokalnim izborima poduprijeti HDZ-ova kandidata Antu Topalovića, odlučite se koji vam je aspirant za gradonačelnika najvjerodostojniji!

Dario Hrebak

Stipe Šola

Ante Topalović

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

Zazvoni!

Pošalji nam vijest ili najavu. Javi što se događa!



IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJESTARO ZVONO