NASLOVNAKULTURNO ZVONOFILM

Trećeg siječnja 1929. godine rodio se legendarni Sergio Leone

DANAS BI MU BILO 89
Trećeg siječnja 1929. godine rodio se legendarni Sergio Leone

Sa samo sedam i pol filmova, od kojih je jedan tolika kopija da je morao platiti odštetu, uklesao je svoje ime u povijest filmske umjetnosti

04.01.2018. PIŠE: Marko Fančović FOTO: Internet PREGLEDA: 263


Sin redatelja i glumice (njegov otac Roberto je 1913. snimio prvi talijanski vestern, nijemi horor »Indijanka vampirica« čija nijedna kopija nije sačuvana), Sergio Leone je od malih nogu plivao vodama filma kao riba u vodi. Asistirao je Vitoriju de Sici u režiji slavnih »Kradljivaca bicikla«, te radio s velikim američkim redateljima koji su snimali koprodukcije u Italiji, poput Roberta Aldricha (»Sodoma i Gomora«) i Williama Wylera (»Ben-Hur«; kasnije se znao malo pretjerano hvalisati da je baš on režirao slavnu scenu utrke kočija). Ono što je naučio prvi put je primijenio kao redatelj 1959. u tada popularnom žanru »mača i sandale«, kad je zamijenio oboljelog redatelja na »Zadnjim danima Pompeja«, a dvije godine kasnije samostalno režirao »Kolosa s Rodosa«. No, cijeli taj žanr se ubrzo »ispucao«, i talijanskoj kinematografiji prijetila je ekonomska propast od koje ju je spasio upravo Sergio Leone.



Njegov film iz 1964. nije bio prvi talijanski vestern, godinu dana prije snimljen je »Gunfight at red Sands«, ali je bio po svemu izniman. Leone je besramno preuzeo, i kadar po kadar kopirao režiju, priču iz samurajskog filma Akire Kurosawe »Yojimbo – tjelesna straža« (1961.), u kojem je Kurosawa pak kombinirao motive iz renesansne komedije Carla Goldoinija »Sluga dva gospodara« i američkog krimi-romana »Krvava žetva« Dashiella Hammetta. Film je sniman novcem njemačkog Konstantin Filma iz Münchena, u španjolskoj Almeriji, a za glavnog glumca Leone je htio Marvina ili Charlesa Bronsona, no da bi uštedio na njihovom traženom honoraru od 15.000 dolara, za 10.000 uzeo je američkog TV-glumca Clinta Eastwooda. Za glazbu je angažirao Ennija Morriconea, talijanskog skladatelja za kojeg je tek naknadno doznao da su kao djeca išli skupa u školu.



Film je bio toliko uspješan da je Leone s lakoćom podnio dodatni trošak od 10.000 dolara koliko je, nakon sudske tužbe, morao isplatiti Akiri Kurosawi; veliki japanski redatelj je Leoneu poslao poznatu telegram čestitku: »Napravio si izvrstan film, ali to je još uvijek MOJ film!« Uz Kurosawu, Leon kao svog najvećeg uzora izdvajao Budda Boettichera, redatelja brojnih kultnih niskobudžetnih vesterna s Randolphom Scottom: kad su se sreli na jednom filmskom festivalu, Leone mu je doviknuo: »Hej, Bude, kućo stara, sve što valja u mojim filmovima pokrao sam od tebe!«



Uspjeh je omogućio Leoneu da za sljedeći film dogodine ponovo angažira Eastwooda, ovaj put za trostruko veći honorar, i priušti još jednog američkog glumca. Izbor je pao na Leeja Van Cllefa, za kojeg je Leone govorio »njegove oči progorijevaju rupe na filmskom platnu«, negativca iz brojnih klasičnih vesterna kojeg je Gary Cooper ubio u »Točno u podne«, John Wayne pretukao u »Čovjeku koji je ubio Libertyja Valancea«....



Film »Za dolar više« prvi je špageti vestern prikazan u SAD (prethodni zbog Kurosawine tužbe nije mogao biti prikazivan) i izazvao je pravi bum, te usput konačno srušio poslovično strogu filmsku cenzuru, »Haysov kodeks« koji je osim seksa ograničavao i prikazivanje nasilja pa se recimo pištolj koji puca i onaj koji je iz njega pogođen nisu smjeli prikazati u istom kadru; Leone je snimajući u Europi imao odriješene ruke, te je prvi put prikazao Amerikancima nasilni Divlji zapad bez hipokrizijskih ograničenja lažnog morala.

Izvrsna suradnja ekipe Sergio Leone, Clint Eastwood, Lee Van Cleef i za glazbu Ennio Morricone kulminirala je trećim dijelom »dolarske trilogije«, maestralnim »Dobar, loš, ružan« koji je i dan-danas na popisu najboljih vesterna svih vremena.



Na tom popisu ga najviše ugrožava upravo ono Leoneovo djelo koje je trebalo biti njegov oproštaj od vesterna, epska priča »Bilo jednom na divljem zapadu« s Henryjem Fonsom, Charelsom Bronsonom i Caludijom Cardinale, po scenariju Bernarda Bertoluccija. Zanimljiv je kuriozitet da je snimanjem tog filma Leone pomogao kolegi kojeg je jako cijenio, Orsonu Wellesu; od Wellesa, koji je bio u velikim novčanim teškoćama, po vrlo pristojnoj cijeni otkupio je kolibu sagrađenu za film »Ponoćna zvona«, i ona je postala koliba McBainovih oko koje se događa veći dio radnje.



Leone je samo producirao komični vestern »My Name is Nobody«, ali zli jezici kažu da se potpisani redatelj Tonino Valerii nije previše miješao u svoj posao i da je Leone svojem bivšem asistentu određivao što će, kad i kako snimati. Istu kombinaciju s Valeriijem htio je ponoviti i za film »Bila jednom revolucija« (zvan i »Za šaku dinamita« ili »Duck, you sucker«) ali su producenti inzistirali d on režira i još ga opteretili glumcima koje nije htio – umjesto Malcolma McDowella i Elija Wallacha, morao je uzeti Jamesa Coburna i Roda Steigera, jer su producenti s njima imali ugovor, te je u tom filmu pored neospornog režijskog majstorstva Sergija Leonea pomalo uočljivo da je rađen preko volje.



Leoneu su prije nego Coppoli ponudili da režira »Kuma« po romanu Marija Puza, ali je on to odbio jer je imao u planu vlastiti gangsterski film koji je dugo pripremao i konačno ga realizirao 1984., raskošnu sagu »Bilo jednom u Americi«, Neuspjeh tog filma ga je psihički i fizički toliko uništio da je umro pet godina kasnije u dobi od samo 60 godina. Naime, producenti su se uplašili četverosatnog trajanja epske gangsterske sage, ispričane u vremenskim pomacima naprijed-natrag, i na svoju ruku je prekrojili u dvosatni film s radnjom u slijedu, koji naravno nije imao ni glave ni repa i neslavno propao u kinima. Koliko je taj potez imao smisla, govori jednostavna činjenica da je filmski kritičar New York Timesa, koji je skraćenu verziju proglasio najgorim filmom osamdesetih, punu četverosatnu verziju pak, nakon što ju je vidio, proglasio najboljim filmom osamdesetih i ne samo osamdesetih.



No, razočarani Leone izgubio je volju za životom, i preminuo neposredno pred početak snimanja filma koji je trebao biti kruna njegove karijere, »Opsade Lenjingrada«, koprodukcije s Rusima s Robertom De Nirom u glavnoj ulozi. Ostali su nerealizirani njegovi ludi planovi, poput remakea »Zameo ih vjetar« koji mu je bio davna želja, ali ostaje sjećanje na jedinstveno efektne filmove, opere o jednom nasilnom vremenu i nasilnim ljudima kakva je mnogo puta viđena nakon njega, ali je on prvi počeo s tim, stapajući sve svoje utjecaje u jedinstven amalgam obilježen njegovom autorskom snagom. Kao što kaže Quentin Tarantino: »Kad hoću posebno dojmljiv kadar, oštar vizualni sukob snažnih likova, ja svojem kamermanu kažem samo – daj mi Sergija Leonea – i on zna kako to treba snimiti.« Jedan je bio Sergio.





Tagovi: sergio leone, vestern, ennio morricone, clint eastwood

Lee Van Cleef – legenda vesterna i ne samo vesterna

KK Bjelovar – KK Cibona 81:137

Župan Bajs sastao se s novom predstojnicom Ureda državne uprave

Gradonačelnik Hrebak i zamjenik Brajdić sastali se s predstavnicima MO

Anja Stanković: »Djecu učim da razumiju i filtriraju informacije kojih ima sve više«

Gradonačelnik Hrebak s dekanicom predstavio projekt inovacijskog centra

Gradonačelnik Hrebak sastao se sa stručnjacima iz Al dana Labs

Babotočke udruge održale godišnje skupštine

RK Bjelovar – MRK Ivanić Grad 31:29

BRZE KREDIT i POZAJMICE.

Ponuda za zajam Posuditi od 2.000 eura do 90.000.000

Ponuda kredita 100 od garancija bez ikakvih problema

Ponuda kredita 100 od garancija bez ikakvih problema

Ponuda kredita 100 od garancija bez ikakvih problema

U naletu automobila smrtno stradao biciklist

Jeste li vidjeli sudar u ponedjeljak na križanju Bakačeve i Frankopanske?

Subotnja šetnja Bjelovarom

Podržavate li prijedlog Zvona, da se postavi mega replika jedne od najvrjednijih pisanica na svijetu u paviljonu uoči Uskrsa?

Podržavam

Ne podržavam

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJESTARO ZVONO