I Djedu vrijeme ide

NASLOVNAZVONIMO ZA VASZANIMLJIVOSTI

FOTO: Vlatka Daněk i osobni arhiv Djeda Mraza

NAKON VIŠE OD POLA STOLJEĆA SLUŽBOVANJA NAJPOZNATIJI OVDAŠNJI DJED MRAZ ZDENKO LIPOVSKY RAZMIŠLJA O MIROVINI

I Djedu vrijeme ide

24.12.2017. 10:10 | Mato Pejić PREGLEDA: 2506

DARUVAR U životu čovjeka postoje četiri faze – prvo vjeruješ u Djeda Mraza, onda ne vjeruješ, pa si ti Djed Mraz i onda na kraju izgledaš kao Djed Mraz. Tako kaže jedna novovjeka mudrolija, a daruvarska stvarnost otišla je korak dalje, pa ispisala još smješniju, još duhovitiju, čudniju i nevjerojatniju definiciju životnog vijeka čovjeka koji je bio Djed Mraz još dok je vjerovao u njega. Ovdašnji starosjedilac Zdenko Lipovsky, koji je i ove subote na gradskom trgu djecu obradovao slatkim paketima, prvi je puta crveni kostim trbušastog djedice obukao daleke 1963., kada mu je bilo samo osamnaest godina.



»Nagovorile su me kolegice u tiskari u kojoj sam radio kao ručni slovoslagar, rekle su, pa ti znaš s djecom, tebe djeca vole, ti ćeš biti naš Djed Mraz, a ja sam rekao pa nemojte mene, ja sam klinac, meni bi Djed Mraz još mogao nositi poklone… ali nagovorile su me. I tako je to počelo,« otkriva nam Zdenko Lipovsky detalje iz svojih djedomrazovskih prapočetaka. Slijedeće godine ga nisu morale puno nagovarati, a onda se to »dalo na zlo« – počelo mu se sviđati i počeo je u svojoj ulozi uživati. Onda su ga zvali u češki dječji vrtić i drugdje, a puno puta išao je u obiteljske posjete, kao što to pravi djed i radi, samo što se nije morao u kuće spuštati kroz dimnjak.



U svojoj najpoznatijoj ulozi imao je prekide, ali joj se uvijek vraćao, a posljednjih četvrt stoljeća, nakon Domovinskog rata, redovito ga angažira gradska uprava, bez obzira na to koja je politička opcija vodi. Računa da se svih ovih godina slikao s više od dvije tisuće mališana. Poslije rata dobio je i novu uniformu, koju mu je iz Amerike donijela šogorica Ana Zlata Ruf Kaplan i od tada je izgledom toliko vjeran slavnom stanovniku Sjevera, da je daruvarski Božić nezamisliv bez njegovog Ho, ho, ho… i bez zvona kojim najavljuje svoj dolazak s vrećom punom darova. Ta je uniforma zapela za oko i drugim priređivačima blagdanskih podjela darova, pa su ga jednom predstavnici komunalnog poduzeća pitali da li bi je posudio za njihovu božićnu proslavu. »To ne dolazi u obzir, kako kauboj svoj šešir ne daje nikome, tako ni ova uniforma nije na posudbu,« odbrusio je gospodin Lipovsky, a kada je shvatio da se nećkaju pitati ga da on podijeli darove njihovoj djeci, jer se boje da to neće moći platiti, rekao im je: »Ja sam vam jako skup – radim besplatno!«

»Ja to radim zbog djece i za djecu, ali i za svoje osobno zadovoljstvo, jer me to veseli. Kad bih htio raditi za novac, onda bih ja kupio deset uniformi i otvorio firmu pa bi drugi radili za mene, a ja bih bio šef,« objašnjava gospon Zdeno kroz smijeh svoju poslovnu filozofiju.



Njegova dobroćudna i vesela pojava, te okruglasta fizionomija ulijevaju potpuno povjerenje. I tako više od pola stoljeća. Ako za nekoga možete reći da je rođen za Djeda Mraza, onda je to Zdenko Lipovsky, otvoren i jednostavan i uvijek spreman na šalu, pa i na vlastiti račun. Tako bez ustezanja pripovijeda i prispodobu o jednoj gospođi koja je s oduševljenjem prišla njegovoj supruzi Olgi i pohvalila je kako »mu je sjajno nafutrala trbuh«, a ona je kao iz topa ispalila: »Ma, kakva ja, to su mu nafutrali njegovi zubi!«



Rezultat toga »futranja«, dakako uz godine koje se bezobrazno gomilaju, pa ih je sada nepunih sedamdeset i dvije, suzio je daruvarskom Joulupukkiju manevarski prostor, sve teže, naime, podnosi napore koje iziskuje ta uloga, a to je ujedno i razlog zbog kojeg je, nakon otprilike jednog desetljeća prestao svoju obiteljsku kuću u ulici Eugena Kumičića  o blagdanima pretvarati u Dom Djeda Mraza. Nije više pronalazio ljestve kojima bi povjerio svojih 130 kilograma, pa je unatoč svesrdnoj pomoći sina Elija, a onda i kuma i susjeda, na Tri kralja 2009. godine zauvijek isključio daruvarski Las Vegas, kako ga je od milja zvao. I sada je kuća za Novu godinu osvijetljena, ali ne više od onoga što rade »normalni ljudi«. A prije, e, to je bilo nešto. Deseci tisuća lampica, deseci metara svjetlećeg kabla, deseci kilograma svjetlećih mreža, sanjke, Rudolf i mnogi drugi likovi i figure i – u središtu te raskoši – imena njegovih unuka Tesse i Tine za čiju je radost i zadovoljstvo i krenuo u tu priču. Opet je ključnu materijalnu potporu dala šogorica Zlata, koja je na Zdeninu izjavu da bi htio da mu kuća izgleda poput Las Vegasa, poslala komplet od 500 lampica, ali naš ih je Santa Claus ubrzo poslao na Cerik (daruvarsku deponiju otpada). Naime, zabunom je sistem koji radi na 110 volta bez pretvarača priključio u našu dvostruko jaču niskonaponsku mrežu. Kasnije je doznao da je zapravo bacio ispravne lampice, jer je izgorio samo osigurač.



Ubrzo je međutim stigla nova interkontinentalna pošiljka od dvije tisuće lampica, pa jedna još kudikamo veća, pa su takve stvari bile dostupne i kod nas pa je kombinirao domaće i američke svjetlosne efekte. Počelo je to tako opterećivati kućne instalacije, da je morao raditi razne preinake i kombinacije, ali nije uspio nagovoriti niti namoliti gradske oce ni Elektru da pomognu u snošenju tereta koji je pao na obiteljski proračun, jer je račun za struju za taj mjesec dana – od Svetog Nikole do Tri kralja – iznosio tisuću i dvjesto kuna. Negdje drugdje vjerojatno bi bilo više razumijevanja, jer u Kumičićevu su ulicu dolazili ne samo mnogi Daruvarčani, nego i znatiželjnici iz bliže i dalje okolice, pa se to moglo razviti u lijepu turističku atrakciju. Na kraju krajeva, sve je počelo prije Božićne bajke čazmanske obitelji Salaj, koja je danas važan županijski turistički brend.



A jeste li primijetili kako moj sugovornik svaki čas spomene Ameriku. Te Amerika ovo, te Amerika ono. Ja jesam, ali ja se ne računam, jer od prije znam za njegovu opsesiju Sjedinjenim Državama. Posebno šeširima. Ima ih preko dvadeset, od čega je sedamnaest Stetsona. Onda su tu kape šilterice najčešće sa znakom nekog kluba ili firme. Mnoge je podijelio, ali svejedno ih ima barem četrdesetak. Kao klinac bio je zaljubljenik u vesterne, a prijateljima je prepričavao i filmove koje nije gledao, pa i one koji nisu ni snimljeni. Jednostavno bi izmislio sadržaj „filma“

»Ja sam oduvijek volio Ameriku, što se u ono vrijeme nekima baš nije sviđalo, a moj je djetinji san bio igrati za Dinamo i otići u Ameriku. Na kraju, u Ameriku sam putovao samo turistički, a kada sam imao priliku otići tamo živjeti, od bio sam to. Kada je počeo rat nudili su nam, naime, da cijela obitelj ode, ali ja to nisam htio, Daruvar je moj grad i ja ću ga braniti, rekao sam.«



I branio ga je. O tom lokal-patriotizmu bez premca mogla bi se ispričati jedna lijepa priča, kao i o tim amerikama. Onda bi se jedna sjajna prispodoba mogla ispričati o daruvarskim glazbenim grupama, vokalno instrumentalnim sastavima, jer je u mnogima Zdeno svirao bubnjeve. »Ja sam u dječjoj limenoj glazbi svirao pozaunu i bas, a od srednje grafičke škole, u koju sam išao u Zagrebu, svirao sam bubnjeve. Svirao sam u Elektronima, u Ždralovima, Grupi Da, pa s Vladom Šustom u Veseljaku, pa u Ponoćnim leptirima, onda u Zbrda-zdola, pa u Codi, tko bih sve i popamtio, jedino nisam svirao u najpoznatijim Gambrinusima, jer kad sam trebao s njima svirati nisam mogao, jer sam se ženio,« prisjeća se Zdeno, dodajući kako pamti vječnu repliku jednog kolege iz benda: »Dečki, da bi imali bolju ambažuru, ajmo si na šank popiti jedan Amaro!« 



Slijedeća sjajna priča mogla bi se ispričati o njegovim češkim korijenima, o moravskim i sudetskim precima Lipovský, Geller i Bayer, o plesanju u Češkoj besedi i o tome kako su obje unuke išle u češku osnovnu školu, a imao bi što zanimljivoga reći i o svom zanimanju koje više ne postoji – o poslu ručnog slovoslagara i o daruvarskim novinama i knjigama koje je pripremio za tisak…

Ali, ostat će to za neku drugu priliku, jer sada se još malo vraćamo Djedu Mrazu. Ili Božićnjaku, kako mu također kažu, ali s obzirom na to da je on počeo predaleke 1963…. »To je jedna navika. Znam ja da je u Americi Santa Claus, u Njemačkoj Weinachtsmann, a konačno u Češkoj je Ježišek, ali navika je to, automatizam.« Kad je prvi put bio Djed Mraz imao je uniformu koju su imali u tiskari, bila je crvena »kao kardinalski plašt, kao pelerina“. Tada je glavni sadržaj djedove vrećice bila naranča. Uz tu voćku čudnovatu našao se pokoji bombončić i čokoladica. „Igračke su došle tek puno kasnije, nije to bilo kao danas!«



Kroz sve te silne godine nakupilo se puno uspomena, ostale su u sjećanju razne epizode, smiješne i nespretne, kao ona kada se u restoranu Terasa, bez najave i dogovora pojavio točno u ponoć na dočeku Nove godine, a kako je malo zakasnio pa došao baš kad su bila pogašena svijetla, skoro je nastradao bauljajući po mraku. Jednom mu je otpao tučak na zvonu  baš kad je zvonjavom najavljivao svoj dolazak… »A prošle godine me je jedna curica uhvatila za ruku i ne pušta. Pitao sam je hoćeš li ići sa mnom kući. Kaže: hoću. A hoćeš li ti mene voditi svojoj kući, a ona opet: hoću. Jedna sam je uvjerio da me mora pustiti da podijelim paketiće do kraja, uz obećanje da ću joj u noći donijeti dar pod bor.«



I tako iz godine u godinu punih pet desetljeća i kusur. A i još će. Koliko, ne zna se.

»Eto, nakupilo se preko pedeset godina radnog staža, pa mislim da sam zaslužio mirovinu,« našalio se Daruvarski Djed Mraz Zdenko Lipovsky. »Ove godine ću još izdržati, valjda i na godinu, a onda ćemo vidjeti.«










Tagovi: djed mraz, zdenko lipovsky, božić

Kul Pongu nije odolio ni Djed Mraz
Djed Mraz otkriva tajne svog zanata
Djed Mraz i njegovi pomoćnici s veseljem su donijeli čepove u prostorije Lige protiv raka
Djed Mraz posjetio vatrogasce
Gradski paketići za djecu podijeljeni u Domu kulture
Po prvi puta Bjelovarčani će Novu godinu dočekati na novouređenom paviljonu
Gradski Djed Mraz podijelio 339 darova
BOŽIĆ U BJELOVARU: Djed Mraz i Ivana Kindl
Petarde su za....
Zamjenica gradonačelnika u Pučkoj kuhinji i OSIT-u
Čestitka ŽRK Bjelovar
Iz cijele županije stigla pomoć malom Hrvoju i njegovoj majci
Učenice iz TUPŠ-a na europskom Božiću u Portugalu
Lidl neće raditi tri dana – Badnjak, Božić i Štefanje
Gala božićni koncert u ponedjeljak 18. prosinca u Školsko-sportskoj dvorani
Božićna priredba Pete osnovne škole Bjelovar
Koncertom Ivane Husar započela manifestacija »Advent u Bjelovaru«
Bolje ikad nego nikad
Nebojša Rundek jedan je od rijetkih preostalih tradicionalnih božićnih čestitara
Posljednja ovogodišnja šetnja Bjelovarom
Željko Bebek u Čazmi
Hrvatska u finalu – ali ovaj put ne s Francuzima!
Bazeni su tu, voda je tu – odite i okupajte se
Dva kluba iz Bjelovarsko-bilogorske županije su ispala iz međužupanijske, ali se jedan popeo u nju
Kreću pripreme županijskih ligaša
Opća opasnost u Čazmi
Na Gradskom vijeću jednoglasno usvojena pomoć za nabavu osnovnoškolskih udžbenika
Prije 49 godina, jedan mali a tako bitan korak
Tako je navijao Bjelovar!
NA RIBNJAKU U LUGU: Ogromni som ulovljen priborom za smuđa
Ni župan ni predsjednica Županijske skupštine nisu pozvani u Čazmu
Krešo snimaj!
Spremanje sijena na samoj granici Bjelovara
Traži se mladić koji je prošli tjedan oskvrnuo grobove
Nacionalna radionica u području upravljanja projektima
Konjički klub Garić upoznao djecu s konjima
Navijači, navijači, zajedno smo jači
Uz stotu obljetnicu rođenja Nelsona Mandele
Školska zgrada u Velikom Korenovu stara 100 godina ide u obnovu
Hrebak najavio izgradnju malonogometnog igrališta pored vrtića
Hrebak u Zagrebu potpisao ugovor o ulaganju u vrtiće
Ždralovačka Mladost kreće u novu sezonu
RK BJELOVAR: Tko je otišao, tko je došao
Župan Bajs na češkim žetvenim svečanostima
TOMINAC NA TRIBINAMA STADIONA LUŽNJIKI: Ugostit ćemo naše svjetske viceprvake na Logoru
ŠVEĐANKE DOLAZE U BJELOVAR: Bjelovarčanke doznale protivnice u Challenge Cupu

Pretraži Zvono

48 SATI NA ZVONU

.

Željko Bebek u Čazmi

.

Hrvatska u finalu – ali ovaj put ne s Francuzima!

.

Bazeni su tu, voda je tu – odite i okupajte se

.

Dva kluba iz Bjelovarsko-bilogorske županije su ispala iz međužupanijske, ali se jedan popeo u nju

.

Kreću pripreme županijskih ligaša

.

Opća opasnost u Čazmi

.

Na Gradskom vijeću jednoglasno usvojena pomoć za nabavu osnovnoškolskih udžbenika

.

Prije 49 godina, jedan mali a tako bitan korak

.

Tako je navijao Bjelovar!

.

NA RIBNJAKU U LUGU: Ogromni som ulovljen priborom za smuđa

.

Ni župan ni predsjednica Županijske skupštine nisu pozvani u Čazmu

.

Krešo snimaj!

Traži se mladić koji je prošli tjedan oskvrnuo grobove

NA RIBNJAKU U LUGU: Ogromni som ulovljen priborom za smuđa

TOMINAC NA TRIBINAMA STADIONA LUŽNJIKI: Ugostit ćemo naše svjetske viceprvake na Logoru

Krešo snimaj!

Ždralovačka Mladost kreće u novu sezonu

Aerodrom pokraj Čazme, uz ove ambicije, mogao bi postati troškovna rupa bez dna

Kako komentirate slab odaziv na rad za opće dobro?

Svaki početak je težak, vidjet ćemo do kraja godine.

Bespotrebno cimaju ljude, nije njima lako.

Treba ukinuti socijalnu pomoć.

Ma svi znaju da oni ustvari rade na crno, samo smo se dosad pravili ludi, a sad je jasno.

Tko ima opravdanje u redu, a ostalima koji nisu došli prestati plaćati.

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJE