NASLOVNAKULTURNO ZVONOKULTURA

Samo djeca zaslužuju sve

KAKO SAM RADIO MONOGRAFIJU CENTAR RUDOLF STEINER – NAŠIH PRVIH POLJA STOLJEĆA
Samo djeca zaslužuju sve

11.12.2017. PIŠE: Mato Pejić FOTO: Zvono.eu PREGLEDA: 732


DARUVAR Daruvarski Centar Rudolf Steiner, koji odgaja i obrazuje djecu i mladež s teškoćama u razvoju, proslavio je prošlog petka 8. prosinca 50 godina rada. Okrugao polustoljetni jubilej obilježen je lijepom svečanošću koja je privukla golem broj uzvanika, kako kolega iz socijalne i prosvjetne branše, tako i suradnika, prijatelja, uglednika iz gospodarskog, političkog i društvenog života grada i kraja, te likovne umjetnike koji su uzeli učešća u također jubilarnoj, 25. koloniji, prepoznatljivom događaju, koji je ime ove daruvarske socijalne ustanove ponio diljem zemlje. Uz kulturno umjetnički program štićenika Centra i učenika Glazbene škole, podjelu priznanja zaposlenicima koji su u ustanovi proveli tri desetljeća i više, te zahvalnica suradnicima i dobročiniteljima, i uz otvaranje likovne kolonije s izložbom slika nastalih na prethodnoj, predstavljena je i moja knjiga Centar Rudolf Steiner – Naših prvih pola stoljeća, monografija o povijesti ustanove.



– Sada, kada je ovo izdanje ugledalo svjetlo dana, kada je sve gotovo, i kad se svi možemo uvjeriti da je dosta dobro ispalo, mogu samo reći da sam sretan što am bio dio toga lijepog projekta, koji će za ovu i slijedeće generacije sačuvati svjedočanstvo o prvih pola stoljeća daruvarskog Centra Rudolf Steiner. I zahvaliti svim ljudima u Centru, svim bivšim ravnateljicama i ravnatelju, koji su spremno pomogli u kompletiranju slike o pedeset godina ustanove, svim zaposlenicima koji su sa mnom i s vama podijelili svoja sjećanja na dane provedene među ovom krasnom djecom, a naročito ravnateljici Silviji Kancijan i tajnici Nikolini Mijoč, koje su me ne samo nagovorile da se prihvatim ovog posla, nego i cijelo vrijeme bodrile i pružale dragocjenu logističku pomoć – rekao sam na početku predstavljanja knjige na svečanosti.



A kako je monografija zapravo nastala?

Kada me je prije nekih šest mjeseci ravnateljica Centra Silvija Kancijan pozvala i ponudila da napišem knjigu koju bi Centar htio izdati o svom okruglom rođendanu, bio sam iznimno polaskan, ali sam se i prepao toga prijedloga, jer sam znao da je zadaća više nego delikatna, budući da je – ne znam kako da to kažem – riječ o ustanovi koja je kroz cijeli svoj podugačak dosadašnji život patila od viška tapšanja po ramenu i manjka iskrenog razumijevanja. Koja je, kako je primijetio i jedan od bivših ravnatelja Miroslav Farkaš bila svojevrsna bolnica na kraju grada, smještena je dakle, na periferiju, daleko od tokova gradskih zbivanja, pa bogme i od pažnje sugrađana. Danas bi (barem si tako tepamo) bilo drugačije, ali trebalo je pregurati dugih pedeset godina ignoriranja i guranja u zapećak. Zato svima koji su nosili taj križ, svim nastavnicima, odgajateljima,pedagozima, socijalnim radnicima, defektolozima, logopedima, i svom ostalom osoblju, jer u ustanovi koja pruža smještaj i prehranu od iznimne su važnosti, a u jednom periodu života ustanove, ono ratnom, i od ključne, bile kuharice i spremačice, treba odati veliko priznanje. Još veće priznanje ide na adresu djece, učenika i štićenika Centra, te osjetljive populacije, koja trebaju svu brigu i ljubav ovoga svijeta, jer – kako je jednom zapisano u tekstu o likovnoj koloniji koja na njih djeluje tako terapeutski »za djecu ništa nije predobro i jedino djeca zaslužuju sve«.

Ovom knjigom sam to i pokušao, a čini se i uspio.



Što je u njoj?

Nešto više od polovice od ukupno 104 stranice knjige posvećeno je pregledu povijesti ustanove, od 1967. godine, kada je početkom prosinca u sklopu češke osnovne škole Jana Amosa Komenskog počela raditi Specijalna škola Daruvar, preko osamostaljenja, mukotrpnog spajanja kraja s krajem, požara koji je poništio sav napredak ostvaren u prva dva desetljeća postojanja, dugotrajnu i tešku gradnju novog objekta na novoj lokaciji, rat koji je osujetio slavlje useljenja u novu školu, i poslijeratno traženje novog sadržaja rada ustanove, koja je danas – u skladu sa suvremenim trendovima – sve manje odgojno-obrazovna, a sve više socijalna.



Onda je tu posebno poglavlje posvećeno Likovnoj koloniji, koja zauzima i posebno mjesto u povijesti Centra i nerazdvojni mu je suputnik točno kroz polovicu života. Slijede stranice na kojima predstavljamo Centar danas – tko je on i što je, što i kako radi, pa one posvećene zaposlenicima Centra – njihovim sjećanjima i albumima fotografija i – na kraju, par zanimljivosti o gradu u kojem ustanova djeluje, o češkoj školi u kojoj je započela svoj polustoljetni put, udruzi Korak dalje s kojom usko surađuje i o njezinu titularu Rudolfu Steineru.



Ta likovna kolonija, da iskoristim priliku da na to skrenem malo pozornosti, višestruko je posebna – utemeljena je u vrijeme ravnateljica Radojke Valdgoni i praktično u ratnoj zoni, u siječnju 1993. godine, kada je doduše rat formalno bio završen, ali su po obodima grada još padale granate, a u Daruvar se ulazilo kroz check point zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda, takozvanih plavih kaciga. A, kako je naglasio jedan od osnivača, slikar Ante Živković Fošar, jedna je od najstarijih i najdugovječnijih u velikom mnoštvu hrvatskih kolonija.



Što se rada na monografiji tiče, dugo mi je trebalo dok dođem do forme, koju bih smatrao podesnom za to izdanje, a kad je složen kostur konstrukcije, ostalo je bila tehnika. A kad su oni kojih se pita rekli da je to dobro, olakšanje je bilo posvemašnje. Dosta se toga promijenilo kada je počeo grafički prijelom knjige, koji je radila Vlatka Daněk, jer su njezine dizajnerske ideje otvorile neke nove ladice u kojima su čučala korisna rješenja, i sve tako.

U Daruvarskoj tiskari imali smo dobrog suradnika u Mateju Turbiću, tekst je lektorirala Ksenija Čubrilović, a korigirao Željko Podsednik. Velika im hvala.



Ovakva knjiga, koja o okruglom jubileju bilježi povijest jedne važne ustanove, ne bi trebala biti samo almanah koji će sadašnje i bivše radnike Centra podsjećati na lijepe dane povedene u njemu, niti komad koji će se elegantnim hrptom dobro uklopiti u policu s drugim knjigama; ona bi trebala biti dokument vremena, riznica informacija o povijesti škole, doma i centra, značajan izvor podataka za sve buduće istraživače povijesti daruvarskog školstva i socijalne skrbi. Vjerujem i nadam se da to ova knjiga uistinu jeste.

Mato Pejić

















Tagovi: centar rudolf steiner, daruvar, mato pejić, monografija, maših prvih polja stoljeća

Osuđeni na ukupno 25 godina zbog ubojstva

Čazma će proljeće dočekati na vrhu tablice

Omladinacu bod kod kuće, Lasta neuspješna u gostima, Trnski Čazmi »diše za vrat«

Trnski remizirao u Garešničkom Brestovcu i prepustio vrh Čazmi i Ribaru

BŠK kiksao kod kuće, Čazma u gostima, a Trnski potukao Bilo za vrh tablice

Jutros smrtno stradao biciklist

Ornela Malogorski nova je predsjednica Ogranka HPKZ

Učenici volontirali za vrijeme praznika

Predgrupa Iron maidena u Zagrebu bit će Tremonti

Nudimo kredit novac Finansijski gotovine ovdje

Nudimo kredit novac Finansijski gotovine ovdje

Kredit Ponuda @ 3 Kamatna Stopa

ponuda kredita između posebno i tvrtke

ponuda kredita između posebno i tvrtke

Jutros smrtno stradao biciklist

Dijete školske dobi teško ozlijeđeno u prometnoj nesreći nedaleko Čazme

Subotnja šetnja Bjelovarom

Podržavate li prijedlog Zvona, da se postavi mega replika jedne od najvrjednijih pisanica na svijetu u paviljonu uoči Uskrsa?

Podržavam

Ne podržavam

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJESTARO ZVONO