NASLOVNAOSOBA TJEDNA

Virovitičko-bjelovarski putopisac i fotograf kreće džipom kroz Saharu

OSOBA TJEDNA – SAŠA PJANIĆ, NAGRAĐIVANI FOTOGRAF I PUTOPISAC, KOJI JE SVOJE PRVE FOTOGRAFSKE KORAKE NAČINIO UPRAVO U BJELOVARU
Virovitičko-bjelovarski putopisac i fotograf kreće džipom kroz Saharu

Saša Pjanić će s još trojicom prijatelja u Nissan patrolu krenuti početkom 2018. od Mađarske do Gambije i Senegala

11.12.2017. PIŠE: Zvono.eu FOTO: Privatna arhiva PREGLEDA: 1395


Sašu Pjanića, nagrađivanog fotografa i putopisca, koji je svoje prve fotografske korake načinio upravo u Bjelovaru, može se sresti na Bilogori, ali isto tako i u Indiji, Vijetnamu, Kambodži ili na Tajlandu. Zimogrožljiv i ne odviše sklon zimskim radostima, vrijeme kada nad bilogorske brežuljke noć pada brzo, a dah se pari, najčešće koristi za svoje putne projekte. No ove zime, nova je putna priča prava božićna bajka, s pregrštom djece, darova, u saonicama koje doduše ne pogone sobovi, već nafta i pijeskom umjesto snijega te lopatama za otkopavanje iz njega. Zajedno s još tri prijatelja, Damirom Filipovićem, Stanislavom Modrićem i Alešom Vokurkom, Saša  će početkom nove, 2018. godine sudjelovati na dvanaestom izdanju najvećeg humanitarnog relija na svijetu, Budimpešta-Bamako. Dok dane do odlaska u Afriku broji sitno, sa Sašom smo razgovarali o humanitarno-putopisnom projektu MyLife4Kids, putu u Afriku, reliju, hrvatskim timovima ali i drugim fotografskim i putopisnim projektima, kao i o planovima za budućnost.



Što je reli Budapest-Bamako?

Reli Budimpešta-Bamako najveći je humanitarni reli na svijetu koji se od 2005. godine vozi od Budimpešte, preko Sahare do nekih od zemalja Podsaharske Afrike. Te su zemlje ovoga put Mauritanija, Senegal i Gambija. Među stotinjak timova, učestvovat će i naša četveročlana posada, u terenskom vozilu Nissan Patrol GR Y60, pod nazivom MyLife4Kids.

Tko su članovi tima MyLife4Kids i kada se kreće u Afriku?

Damir Filipović, team leader i vlasnik terenskog vozila, Stanislav Modrić, Aleš Vokurka i ja, Saša Pjanić. Dva Varaždinca, jedan Virovitičan i jedan bivši Bjelovarčan s virovitičkom adresom. Na put krećemo 12. siječnja. U Banjul, u Gambiji trebali bi stići 28.siječnja, nakon prijeđenih  9 000 km puta kroz Europu i Afriku.

Recite nam nešto više o projektu MyLife4Kids?

Naziv tima ujedno je i naziv humanitarno-putopisnog projekta, proizašlog iz naše višegodišnje veze sa spomenutim relijem. Ukratko, radi se o spoju humanitarnog i kreativnog.  Pomažemo tako što  ovdje u Hrvatskoj prikupljamo razne potrepštine koje onda, po principu community to community direct giving, dostavljamo potrebitima na vrata. Uz to, svijest o Africi, dobrotvornom djelovanju, putovanjima i međunarodnoj suradnji te kreativnim medijima kao što su fotografija i video, promičemo i raznim predavanjima, izložbama, tribinama, javnim nastupima.  MyLife4Kids, u isto vrijeme predstavlja i dobročinstvo i kreativnost i vještinu i znanje.



Znači, nije prvi puta da na ovaj način upoznajete Afriku?

Samo će se Aleš u ovome iskušati po prvi puta. Varaždinci su veterani iz 2015., dok je meni ovo drugo sudjelovanje na reliju Budimpešta Bamako.

Kako ste došli na ideju da se upustite u takvo nešto?

Do prije nekoliko godina nisam uopće znao za Damira i Staneka. Kao mnoge važne stvari u životu i ova se desila slučajno, u radionici Damira Krkleca iz Vrbovca, zahvaljujući Nebojši Stanojeviću i njegovom Human Synergy projektu. Ostalo je priča koja traje već više od dvije godine.

Što vas je najviše potaknulo i motiviralo za ovakav jedan projekt?

Ideja i mogućnost kako se mogu spojiti  profesija i kreativnost  s dobrotvornim radom. I, naravno daleki krajevi i avantura. No u ovoj priči je puno važnije ono prvo. Kada sam prvi puta zaguglao službene stranice relija, za oko mi je zapeo jedan od njegovih zanimljivih slogana, »Dakhar for poor.« Ideja cijele priče koju je prije jednog desetljeća pokrenuo Mađar Andrew Szabo jest staviti strast za upoznavanjem dalekih krajeva, ljudi i običaja u službu filantropije. Dakle, cilj relija nije plasman neke ekipe, već prikupljanje i izravna dostava sredstava kojima se pomažu lokalne zajednice u siromašnim i zabačenim krajevima Podsaharske Afrike. Svaki učesnički tim može pomoći tako da prije puta sakupi razne potrepštine kojima ljudi u tim krajevima oskudijevaju, školski pribor, namirnice, lijekove, sredstva za njegu djeteta, odjeću na primjer te ih u svom vozilu jednostavno doveze ljudima pred vrata.  Trenuci kada na sat ili dan potonete u najgori bezdan ljudske bijede u kojemu vas dočeka iskrena, dječja radost završavaju u suzama. Ali i u preispitivanju koječega što u potrošačkoj dokolici najčešće uzimamo zdravo za gotovo. Mogu se također donirati i drugi predmeti. Motor nekog ostarjelog dizelskog vozila lako se može iskoristiti kao, primjerice pumpa za vodu. Uz karavanu obično ide i posebno teretno vozilo sa krupnijim stvarima. Naravno, može se uplatiti i novčani prilog.



Kako se tim MyLife4Kids ovoga puta pripremio?

Izvrsno. Kako i sam naziv našeg projekta govori, fokusirani smo na djecu što znači da je vrsta pomoći koju prikupljamo namijenjena prije svega školskoj i predškolskoj djeci te bebama. Ako uz to još uspijemo nabaviti deterdžent ili kakvu zgodnu torbicu, onda i mame dođu na svoje.  Recimo to ovako, charity personality potpuno je u duhu ove priče. Što se tiče humanitarne pomoći koju ćemo u siječnju voziti u Afriku, ona je ovaj puta bila najlakši dio projekta. Zahvaljujući velikom i brzom odazivu ljudi i institucija koji nas prate na društvenim mrežama, kontingent paketa pomoći koje ćemo našim vozilom dostaviti djeci, zaključili smo u manje od mjesec dana. Uz virovitičkog gradonačelnika Ivicu Kirina, u projekt se uključila i O.Š. Slavko Kolar iz Hercegovca, na inicijativu njezinog pedagoga, Bjelovarčana Jurja Markovića i ravnateljice Vere Obrovac. Mnogo komuniciramo s ljudima na društvenim mrežama što je izuzetno važno za uspjeh jednog ovakvog projekta. Naš put moći će se pratiti na Facebook stranici Saša Pjanić, fotograf i putopisac. U suradnji sa profesorom geografije i humanitarnim aktivistom Dejanom Nemčićem imat ćemo i nekoliko izravnih javljanja za vrijeme školske nastave, u okviru Dejanovog projekta »Javljanje sa svih kontinenata«. Dakle, dosta je ljudi s područja Bjelovarsko Bilogorske županije uključeno u naš projekt.



Koliko je uopće sigurno putovati po tom dijelu svijeta?

Službeno nije uopće sigurno. Saharski dijelovi Alžira i Malija posebno su izloženi utjecaju radikalnih, islamističkih skupina poput Al Qaide koja u tom zabačenom i nemirnom području nailazi na svoje pristaše. Otmice stranaca nisu nepoznanica, čak ni u Senegalu koji je za afričke pojmove, relativno dobrostojeća zemlja. Iskustva sa relija iz 2016. govore pak kako ta spoznaja, kada prijeđete jednom Sredozemlje, ostaje negdje u zapećku. Rekli bi neki da smo malo luckasti. Možda. U svakom slučaju, reli Budimpešta Bamako nije stihijski događaj i organizator malo toga prepušta slučaju. Cijela se stvar odvija na međudržavnoj razini, a sigurnosnom pitanju pridana je posebna pažnja. Nije isključena ni mogućnost vojne pratnje našeg humanitarnog konvoja. Veći problem, zapravo su tropske bolesti, naročiti malarija. Uputno je, nakon nekog vremena, obaviti liječnički pregled negdje u Africi. Liječnici su sjajni dijagnostičari, a antimalarici znatno jeftiniji nego u Europi.



Kakav je dojam na vas ostavila Afrika i ono što ste putem doživjeli? Može li se reći da joj se nakon vašeg prvog puta, rado ponovo vraćate?

Da, to svakako. Mislim da je vrlo važno potaknuti svijest o tome što je zapravo Afrika. Moj prvi doživljaj Afrike, je susret s »kolegama« putnicima koji su granicu u Melili nastojali prijeći iz suprotnog pravca – imigrantima. Drugi, još snažniji, bilo je siromaštvo. Doživio sam ga doslovno u ustajalom polumraku sahelskih potleušica, prepunom komaraca i muha. Ako bih se mogao poslužiti alegorijskim jezikom, usporedio bih Afriku sa zdravim čovjekom na aparatu za reanimaciju. Više od polovice njenog stanovništva mlađe je od 30 godina. Sjajna podloga za razvoj ili pak opasnu imploziju. Te činjenice potiču na preispitivanje. Zanimljiva su promišljanja Dejana Nemčića, mladog profesora geografije i humanitarca koji kroz projekt »Možemo zajedno« prikuplja sredstva za izgradnju škole u Tanzaniji. S njime smo dosta surađivali i na projektu MyLife4Kids, a raduje nas i buduća, još intenzivnija suradnja. S jedne strane, želja mu je da u djeci pobudi želju za putovanjima dok, s druge strane i vezano uz Afriku, nastoji promovirati ideju odgovornog i angažiranog putnika. Ovo potonje odnosi se na organizirana, kraća putovanja uz volonterski rad. Mi se itekako vidimo u takvim projektima o kojima će, nadamo se, ubuduće još dosta pričati. Meni kao fotografu, Afrika je neiscrpna inspiracija. Ono što me istinski fascinira je optimističan, u najmanju ruku vedar stav ljudi prema životu, usred neporecive bijede.  Možda je to najbolje sažeto u malijskoj odjeći i glazbi. Sve prašti od boje i ritma. Za kraj bih želio istaći da MyLife4Kids ne prestaje našim povratkom iz Afrike. Cijelu slijedeću godinu, promovirat ćemo ovaj projekt kroz razne tribine, predavanja, izložbe i druženja. Kao autor, cilj mi je završiti i fotografski dio MyLife4Kids projekta koji sam kroz Udrugu Tvornica vizualne stvarnosti, započeo 2016., te se nadam realizaciji istoimene izložbe.

















































Tagovi: saša pjanić, fotograf, putopisac, afrika, humanitarni reli, mylife4kids, sahara, mađarska, gambija, senegal

Saši Pjaniću uručena nagrada »Marko Polo – grand prix«

Neponovljiva putnička foto-priča

Toni Hnojčik – ime mu zaboravljaju, ali fotografije pamte

Iz povijesti fotografije u Bjelovaru

Najviše volim fotografirati ljude!

ŽRK Bjelovar – RK Lokomotiva 24:36

Prije godinu dana preminuo je Gorden Kaye, legendarni René iz »ʼAllo, ʼAllo«

Rezultati vikend-akcije: svaki treći vozač uhvaćen u prekršaju

Bajs održao konferenciju sa zapovjednicima vatrogasaca

Besplatno je novac kredit između Konkretno

Besplatno je novac kredit između Konkretno

Besplatno je novac kredit između Konkretno

Besplatno je novac kredit između Konkretno

Besplatno je novac kredit između Konkretno

Anja Stanković: »Djecu učim da razumiju i filtriraju informacije kojih ima sve više«

Subotnja šetnja Bjelovarom

Jeste li vidjeli sudar u ponedjeljak na križanju Bakačeve i Frankopanske?

Podržavate li prijedlog Zvona, da se postavi mega replika jedne od najvrjednijih pisanica na svijetu u paviljonu uoči Uskrsa?

Podržavam

Ne podržavam

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJESTARO ZVONO