Iz povijesti fotografije u Bjelovaru

NASLOVNAZVONIMO ZA VASZANIMLJIVOSTI

FOTO: Zvono

PTIČICA!

Iz povijesti fotografije u Bjelovaru

Kako se nekad slikalo, u analogno doba prije kamera na mobitelu, i tko su bili fotografi kroz čije objektive danas gledamo kako su izgledala prošla vremena

27.11.2017. 14:05 | Čedomir Rosić PREGLEDA: 3547

BJELOVAR Za ondašnjih odlazaka u goste koji su bili daleko češći nego danas, jedna od  značajki prisnosti, otvorenosti pa možda čak i povjerenja, bilo je razgledavanje obiteljskih albuma fotografija. Zavisno od količine pohranjenog »materijala«, taj je dio zabave ponekad trajao satima, uz neizostavne komentare gotovo svake fotografije koja je imala svoju priču. Obično su u prvom planu bila djeca i to od  onih najranijih fotografija u jastuku, do neizostavne torte i svjećice s prvog rođendana, odlazaka na more ili po darove kod Djeda mraza. Zavisno od uzrasta, nastavilo se školskim fotografijama i nekim drugim detaljima koji su  zaslužili ovjekovječenje fotografskim aparatom kojeg su imale samo »dobrostojeće« obitelji. Stoga su fotografski albumi ostali jednim od najdragocjenijih spomenara iz kojih se izlistava obiteljska povijest, i pojedina životna razdoblja.



SLIKOPISNE RADNJE

Pretpostavkom postojanja albuma bili su fotografi koji već od sredine 1898. godine u Bjelovaru otvaraju slikopisne radnje ili ateljee, a njihov broj samo potvrđuje koliko je tadašnji, ponajviše građanski dio Bjelovara držao i do ovog značajnog segmenta društvenog statusa. Tako se sa pojedinih fotografija kroz vrijeme do početka Drugog svjetskog rata mogu iščitati prezimena tadašnjih najpoznatijih »slikara« poput Tömörya, Kempflea, Neumanna, radnje Markgraf ili Anhalzera. Vjerojatno je postojala i nekolicina drugih, ali prema vremenu objavljivanja i učestalosti njihovih fotografija, za pretpostaviti je kako su upravo oni bili tadašnji majstori svog zanata. Ono što i nakon letimičnog pregleda tih starijih fotografija upada u oči je ozbiljnost onih koji su se fotografirali, pa je teško pronaći »sliku« na kojoj se netko smije. Tako bi mogao izvesti krivi zaključak kako su ljudi iz tih vremena bili možda tužniji, ali njihove ozbiljne poze zapravo govore kako su imali drukčiji odnos prema vlastitim fotografijama. Naime, fotografiranje se smatralo važnim trenutkom jer nije bilo tako često, pa su mnogi možda samo jednom u životu zakoračili u fotografsku radnju. Stajanje ili sjedenje pred kamerom izgledalo je poput poziranja nekom slikaru, dok vještim potezima ne »ulovi« najvažnije detalje iz kojih će nastati crtež. Ali prave slikare koji bi crtali portrete mogli su sebi priuštiti samo najbogatiji, a fotografije i oni malo siromašniji. Stoga je danas možda i teško shvatiti koliko je intimno značenje svaka fotografija nekada imala za one koji su dio vlastite osobnosti željeli vidjeti na komadu kartona ili papira.



FOTO DANICA, FOTO ANICA....

O fotografskim radnjama tijekom rata premalo je podataka, premda je sigurno da je posla bilo, a što se u tom dijelu događalo kasnijih godina, pokušali smo rekonstruirati s Drenkom Petreković, vlasnicom jedne od radnji koja se tada nalazila u današnjoj Haulikovoj ulici.

– Najpoznatija fotografkinja bila je Danica Radotić kod koje je radila i moja majka, a radnja je nakon nekoliko promjena lokacija na korzu i bašti Narodne kavane, najduže ostala kod kina Partizan. Poznata je bila radnja Anice Vrček pored bivšeg Mignona, potom ona Hinka Anhalzera i nešto kasnije Mire Pacasa, koji je ujedno postao i prvi bjelovarski reportažni fotograf i to ponajprije zahvaljujući rukometašima Partizana čije je utakmice redovito snimao. Nazivi svih radnji bili su isti, poput Foto »Danica«, Foto »Anica«, što je dugo vremena ostalo »u modi« do pojave nekih novih koje su u pojedinim slučajevima imale i nešto drugačije nazive – kaže Drenka.

Prisjećajući se tih godina potvrdit će da je fotografiranje koje se obavljalo samo u ateljeima bilo izuzetno popularno jer su svi željeli imati poneku uspomenu. Tako su dolazile čitave obitelji, vojnici, oni kojima je trebala fotografija za poneki dokument, a posebice svatovi koji su od nekadašnje općine do Drenkine radnje stizali u nekoliko koraka.



SMIJEŠAK MOLIM!

– Radilo se starim aparatima, izrada fotografija bila je poprilično komplicirana, a posebno su bila popularna grupna obiteljska »slikanja« na koja su svi dolazili dotjerani, pri čemu je raspored unaprijed bio poznat. Djeca u prvom redu, roditelji iza njih, dok su pojedinačne fotografije najviše rađene u profilu ili poluprofilu, kako bi se dobile izražajnije prednje crte lica. Vjenčanja su također imala svoj uobičajeni postav i to ponajprije zbog ekspozicije koja je nešto duže trajala, pa mnogima te fotografije izgledaju pomalo namješteno, ali i nakon niza godina i dalje su vrhunske kvalitete. Pri tome tadašnje mušterije nije nimalo smetalo čekanje i po tjedan dana, jer im je bilo najvažnije da su svi »dobro ispali« – nastavlja Drenka.



NEKADAŠNJI FOTOSHOP

No tadašnji fotografi su bili izuzetno spretni i u primjeni pojedinih tehnika koje bi se dijelom mogle svrstati u kategoriju današnjeg fotoshopa, što se ponajprije odnosi na retuširanje, a taj se zahtjevan posao radio isključivo grafitnom olovkom.

– Radilo se ustvari o poljepšavanju pojedinih dijelova lica što je zahtjevalo točnost, preciznost i mirnu ruku. Tako su nekada, kao i danas potezom miša na  računalu nestajali izraženiji podbradci, iskrivljeni nosevi ili »klempave« uši. Druga popularna tehnika bila je »ferlauf«, ili sjenčanje, što je fotografijama davalo novu i drugačiju dimenziju. Uz sva današnja tehnološka čuda,  fotografija je postala dijelom svakodnevice, jer je dostupna gotovo svima i to za samo nekoliko sekundi. Ipak, stare fotografije samo potvrđuju kako je njihova izrada zahtjevala daleko više truda i znanja, i zbog čega desetljećima ne blijede u našim rukama ili sjećanjima – zaključuje Drenka.

Stoga nema nikakave dvojbe da su za razliku od nekih davnih vremena fotografije danas izraz društvenosti, i u njima se u pravilu smiješimo i predstavljamo sretnim ljudima. Pitanje je radi li se samo o trenutnoj sreći, ili su možda oni nenasmiješeni na starim fotografijama možda ipak bili sretniji. 

FOTO: FB Stari Bjelovar i Drenka Petreković














Tagovi: fotografija , fotograf, fotografska radnja

Grad i Gradski muzej zovu fotografe
Dva desetljeća hrvatskog »facebooka za fotografe«
Toni Hnojčik – ime mu zaboravljaju, ali fotografije pamte
Petra Slobodnjak stvara trokut u koji hvata promatračev pogled
Dok Tihomir Pinter starinskom fotografskom tehnikom otkriva zagonetku željeza, Predrag Kovač dojmljivo prikazuje tragediju rata
Brajković na izložbi »Susret u zavičaju 3« imponira snagom svojih uradaka
Fotkajte i šaljite fotografije zimskih pisaničkih motiva
Najviše volim fotografirati ljude!
Oaza radosti u turobnom okruženju
Samozatajna promotorica mladih fotografa
Davor Rostuhar pričao o svojem odlasku na Južni pol
Tony Hnojčik više nije s nama
Virovitičko-bjelovarski putopisac i fotograf kreće džipom kroz Saharu
Bajs u novoj ljekarni u Garešnici
Župan Bajs obišao radove na daruvarskoj Glazbenoj školi
Pošalji mi sliku
Miroslav Škoro u Čazmi
IPAK »SAMO« SREBRNI: Rajkovićevi »Daruvarčani« pali u finalu
Nedjelja u Termalnom vodenom parku Aquae Balissae Daruvar
Nedjelja na grđevačkim bazenima
Željko Bebek u Čazmi
Hrvatska u finalu – ali ovaj put ne s Francuzima!
Bazeni su tu, voda je tu – odite i okupajte se
Dva kluba iz Bjelovarsko-bilogorske županije su ispala iz međužupanijske, ali se jedan popeo u nju
Kreću pripreme županijskih ligaša
Opća opasnost u Čazmi
Na Gradskom vijeću jednoglasno usvojena pomoć za nabavu osnovnoškolskih udžbenika
Prije 49 godina, jedan mali a tako bitan korak
Tako je navijao Bjelovar!
NA RIBNJAKU U LUGU: Ogromni som ulovljen priborom za smuđa
Ni župan ni predsjednica Županijske skupštine nisu pozvani u Čazmu
Krešo snimaj!
Spremanje sijena na samoj granici Bjelovara

Pretraži Zvono

48 SATI NA ZVONU

.

Bajs u novoj ljekarni u Garešnici

.

Župan Bajs obišao radove na daruvarskoj Glazbenoj školi

.

Pošalji mi sliku

.

Miroslav Škoro u Čazmi

.

IPAK »SAMO« SREBRNI: Rajkovićevi »Daruvarčani« pali u finalu

.

Nedjelja u Termalnom vodenom parku Aquae Balissae Daruvar

.

Nedjelja na grđevačkim bazenima

.

Željko Bebek u Čazmi

.

Hrvatska u finalu – ali ovaj put ne s Francuzima!

.

Opća opasnost u Čazmi

Traži se mladić koji je prošli tjedan oskvrnuo grobove

Nedjelja na grđevačkim bazenima

NA RIBNJAKU U LUGU: Ogromni som ulovljen priborom za smuđa

TOMINAC NA TRIBINAMA STADIONA LUŽNJIKI: Ugostit ćemo naše svjetske viceprvake na Logoru

Krešo snimaj!

Aerodrom pokraj Čazme, uz ove ambicije, mogao bi postati troškovna rupa bez dna

Kako komentirate slab odaziv na rad za opće dobro?

Svaki početak je težak, vidjet ćemo do kraja godine.

Bespotrebno cimaju ljude, nije njima lako.

Treba ukinuti socijalnu pomoć.

Ma svi znaju da oni ustvari rade na crno, samo smo se dosad pravili ludi, a sad je jasno.

Tko ima opravdanje u redu, a ostalima koji nisu došli prestati plaćati.

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJE