NASLOVNAKOMENTARI

Zašto Vukovar samo oplakujemo, a ne i obnavljamo?

VUKOWAR
Zašto Vukovar samo oplakujemo, a ne i obnavljamo?

Tekst s društvene mreže o pretjeranom pijetetu prema vukovarskim žrtvama – pretjeranom jer se svodi samo na ritualno paljenje svijeća, a ništa se ne čini da bi Vukovar oživio

18.11.2017. PIŠE: Marko Fančović FOTO: Željko Smešnjak PREGLEDA: 849


(Autorova primjedba): Ovaj tekst sam napisao revoltiran situacijom u oko Vukovara prije tri godine, i podijelio ga na društvenim mrežama. Jako mnogo ljudi ga je »lajkalo« ali se situacija o kojoj sam pisao, nažalost nije promijenila, premda su ljudi – ponajviše Vukovarke i Vukovarci, što mi je jako mnogo značilo i znači – rekli da sam dobro napisao i opidao stvari kakve jesu. I uredniku Zvona se tekst svidio i smatrao je da ga treba podijeliti na svojem portalu, što sam mu ja, naravno, dopustio bez imalo oklijevanja.

Danas je dan sjećanja na Vukovar, grad koji je teško stradao u ratu, i teško stradao u poraću. Natovarili su mu na pleća da bude hrvatski Kragujevac, hrvatski Staljingrad, hrvatski Alamo i hrvatski što sve već ne, i umjesto da u poraću ponovo postane onako bogat grad kao što je i prije rata bio , on je još uvijek talac obaveznog pijeteta i onih s obje strane političkih podjela koji na ovaj ili onaj način nisu zadovoljni ishodom i završetkom rata - ili im je kraj bio previše ili premalo miran, a previše je stvari grubo i dnevnopolitički gurnuto po tepih da se Vukovar i Vukovarci ne bi na svakom koraku saplitali o tu nemalu hrpu.

Pustimo pijetet, pijetet je za groblja a ne za žive gradove, i bilo bi već jednom vrijeme da Vukovar prestane biti groblje i ponovo postane grad.

Žrtava se sjećajmo, ali njihova stradanja i iskazani heroizam nemojmo obezvrjeđivati tako što ćemo ih ritualno oplakivati jednom godišnje. Raščistimo prošlost, uklonimo hrpe stvari zaguranih pod tepih, omogućimo Vukovaru i Vukovarcima da hodaju i žive. Pijetet bez života je samo smrt; četnici su Vukovar ubijali samo pet godina, a hrvatske vlasti evo već skoro dvadeset.

Moj rodni Zadar je 1945. bio teško potaracan savezničkim bombardiranjem, jedva da je zid na zidu ostao, ali je iza rata nastavio živjeti i 1964. bio je ponovo živ i napredan, kao što bi Vukovar trebao 2014. biti – a nije. Siromašan je i o njemu se više govori spominjući žrtve od prije dva desetljeća nego što se govori o ŽIVOTU sada.

Prestanimo uvijek iznova ubijati Vukovar.





Tagovi: vukovar, žrtve, domovinski rat, pijetet

Teret od 70 tona iz vukovarske luke krenuo prema Grubišnom Polju

Župan Bajs primio najbolje učenike sa stopostotnim znanjem povijesti

Srednjoškolci i udruge proizašle iz rata obilježili Dan sjećanja na Vukovar

Osmaši na terenskoj nastavi u Vukovaru

Bjelovarčani i Križevčani sudjelovali u mimohodu u koloni ponosa u Vukovaru

Kolodvor pobjednik čazmanskog Turnira Četiri kafića

Samo djeca zaslužuju sve

Župan Damir Bajs s predsjednikom Koordinacije nacionalnih manjina

Štićenici Udruge udomitelja na imanju Kazele

trebate 3000 € do 60.000.000€ u 48 sati

trebate 3000 € do 60.000.000€ u 48 sati

trebate 3000 € do 60.000.000€ u 48 sati

trebate 3000 € do 60.000.000€ u 48 sati

trebate 3000 € do 60.000.000€ u 48 sati

Neoprezna vozačica oborila starca na Lebovićevom šetalištu

Besplatna edukacija za poduzetnice pod pokroviteljstvom Grada i gradonačelnika Hrebaka

Presjekao preko kružnog toka u Zvijercima i zabio se u ogradu

Podržavate li prijedlog Zvona, da se postavi mega replika jedne od najvrjednijih pisanica na svijetu u paviljonu uoči Uskrsa?

Podržavam

Ne podržavam

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJESTARO ZVONO