Ljuban Perenčević je generacije i generacije ekonomista naučio matematiku

NASLOVNAŠKOLSKO ZVONO

FOTO: Privatna arhiva

MATEMATIKA PRIJE NEGO ŠTO JE POSTALA COOL

Ljuban Perenčević je generacije i generacije ekonomista naučio matematiku

Stari profesor o školi nekad i danas, o tome treba li učenicima »gledati kroz prste« i kako, i o statusu matematičara koji je danas bolji nego u njegovo vrijeme

17.11.2017. 19:32 | Čedomir Rosić PREGLEDA: 7926

BJELOVAR Za Ljubana Perenčevića jedina dvojba nakon mature na bjelovarskoj Gimnaziji u koju je iz Vrginmosta došao na polugodištu trećeg razreda, bila je, hoće li upisati studij matematike ili kemije. Za oba predmeta je pokazivao daleko više od prosječnog učeničkog interesa i znanja, a dobrim dijelom na nagovor tadašnjeg direktora i profesora Ivana Volodera 1967., ipak na Prirodoslovno matematičkom fakultetu upisuje matematiku.

– Za jednog od kasnijih susreta upitao me što studiram, na što sam ponosno kazao kako je to matematika, a on je u svom stilu odgovorio: »E, baš si "pametan", zašto nisi upisao veterinu pa bi imao mesa i kobasica«. Bez obzira na njegovu duhovitu opasku, za ovu znanost sam imao ponešto dara, ali i upornosti u rješavanju problemskih zadataka, jer se ništa ne dobiva »na gotovo«. U nekim drugim  predmetima, tekst nudi sve što je potrebno, dok u matematici postoje osnovna pravila koja treba poštivati i trudom pronaći zaključak. Ništa ne ide samo po sebi, potrebne su godine nadogradnje, no nije teško raditi ako se nešto voli.



Riječ je o zahtjevnom studiju za kojeg su mnogi držali da ga upisuju, najblaže rečeno, čudaci.

– Ima istine u tome, što se najbolje vidjelo u međusobnim druženjima, gdje posebice pred djevojkama, niste smjeli reći na studirate matematiku jer bi vas odmah »škartirale«, a u to vrijeme su najbolje kotirali studenti medicine i tehničkih fakulteta poput elektrotehnike ili strojarstva. Matematika se nije studirala iz koristi jer je posla bilo samo u školi ili za poneke na fakultetu. Danas je to drugačije, posebice nakon ekspanzije informatike, pa se mnogi zapošljavaju u bankama, osiguravajućim društvima ili drugim financijskim institucijama gdje se bolje zarađuje nego u školi ili sveučilištu. Studiranje je bilo isprepleteno radom, obzirom je trebalo vraćati kredit kojeg je inflacija nemilice »jela«, što je značilo manje izlazaka, a više student-servisa, gdje se poslovi nisu birali.

Jesu li se nakon diplome obistinile tvrdnje o poprilično skučenom izboru zapošljavanja?

– Nije bilo druge, i 1971. počinjem predavati na bjelovarskoj Trećoj osnovnoj školi gdje ostajem godinu dana, potom odlazim u Ekonomsku školu u kojoj 2014. i završavam profesorsku karijeru. Izbor je bio logičan, jer sam na fakultetu izabrao nastavni smjer, ali je pitanje jesam li tada vidio neke druge mogućnosti kojih je bilo manje, no možda se moglo izabrati i nešto drugo. Prvi školski sat je protekao uobičajeno početnički, jer kako volim kazati, mladi profesor ne razlikuje školsko zvono od dnevnika. Unatoč predznanjima, podosta je nepoznanica koje se pokušavaju prebroditi međusobnim ispitivanjem, ali mislim da smo se brzo »našli«, iako je za iskustveni dio ovog posla najpotrebnija praksa. Nisu samo različite škole, već i sastav razreda od kojih je svaki poseban, sastavljen od 30  učenika i njihovih osobnosti koje ne čine neku amorfnu masu. Cijeli taj sklop valja prepoznati u smislu točnog određivanja učeničkog predznanja, njihove mirnoće ili živahnosti, sa zajedničkim nazivnikom stvaranja interesa i praćenje onoga što se predaje.



Koja je bila središnja točka vašeg rada s učenicima?

– Bez ikakvih dvojbi, pošten odnos. To su 15-godišnjaci u osjetljivoj životnoj dobi, čiju mladost treba poštivati, i prema njima se odnositi s povjerenjem, što će oni prepoznati i cijeniti. Mi smo cijeli životni vijek na sceni, ali nismo glumci, jer ako nas đaci »pročitaju« da smo drugačiji od onoga kakvim im se predstavljamo, naš budući trud je uzaludan. Pri tome ne treba zaboraviti ni druge okolnosti izvan škole, posebice u obitelji, koja određuje njihov život i sudbinu. Teško je od nekog učenika čiji se roditelji primjerice rastaju, očekivati da će na satu pažljivo slušati moje logaritme, a profesori i učitelji su upravo oni koji bi to trebali znati, radeći podjednako s roditeljima i đacima na spoznaji njihove osobnosti. U onom drugom dijelu, važno je ocijeniti koliko učenik zna. Prisjećam se novinskih napisa o krađi školskih dnevnika i pitanja što će biti s ocjenama. U 95 posto slučajeva znam njihove ocjene, a ostale bi učenici  sigurno rekli sami. I to je dio međusobnog poštenog odnosa, jer đaci i profesori nisu, ili barem ne bi trebali biti, suprotstavljene strane.



Kakav je bio vaš odnos prema poklanjanju ocjena s čime su suočeni gotovo svi profesori?

– Gorljivi sam protivnik takvog pristupa, zbog čvrstog stava da učenicima treba pomoći kako bi nešto naučili. Zato ne treba od zdravog djeteta raditi invalida, jer postoji način da se ocjena zasluži radom i upornošću čime čuvamo njegovo dostojanstvo, dok je u suprotnom riječ o milostinji. Tako sam i roditeljima pokušavao ukazati kako nema potrebe štititi djecu od mene, jer sam drugi po redu kojem je stalo do njihova uspjeha. Roditelji danas mogu pratiti uspjeh djece čitajući e-dnevnike, što je od velike koristi, ali bez razgovora s razrednicima i profesorima, teško će u dnevničkim rubrikama prepoznati neki problem. Istodobno, profesori nisu gospodari njihovih života. Učenicima sam često govorio da nisam pametniji od njih, ali znam nešto više matematike kojoj su me drugi naučili, a mene plaćaju kako bi im pomogao da je nauče. U tom kontekstu su i priče o strogoći, najčešće na razini učeničke usmene predaje, ali je i za to postojao poprilično učinkovit odgovor koji je uvijek »palio«: »Možda ste vi htjeli nekog drugog profesora, a možda sam ja htio neke druge đake!«



Svrstavate li se u skupinu onih koji tvrde kako u našim školama opada razina učeničkog znanja?

– Državna matura je »zlatni rudnik« iščitavanja onoga što djeca znaju. Nije u pitanju količina znanja, već kvaliteta. Može netko znati na stotine podataka o koječemu, ali temeljeno pitanje funkcioniranja naših škola je način rada, što znači vidjeti kako se došlo do nekih rješenja i koje parametre povezati do izvođenja zaključka. Učenici u svladavanju gradiva moraju prepoznati razliku između bitnog i nebitnog, neke stvari prihvatiti, a druge tek registrirati i što je najvažnije, naučiti misliti. Učenje napamet bi trebalo otići u povijest školstva koje je do sada ponudilo nekoliko različitih sustava skromnih učinaka, a sve više ugrađivati znanje u korištenje izvora koji otvaraju put prema daljnjem obrazovanju. Ono, kako i sami vidimo na praktičnim primjerima, poput kupnje novog televizora i pokretanja svih njegovih postavki traje cijeli život.

Odlazak u mirovinu?

– Kao i neke druge stvari u životu, i taj dio promatram racionalno, bez velikih emocija, ali i saznanjem kako je jedan dio puta završio. Ili kako to volim u šali kazati: »Tek sam prošao tri reforme obrazovanja, i eto me u mirovini!«






Tagovi: ljuban perenčević, profesor, matematika, pmf, ekonomska i birotehnička škola

»Profesor pedofil« – stvarni zlostavljač djece ili žrtva optužbi bivše partnerice?
Preminuo omiljeni profesor
Karolina Kalabek zapamtila 750 znamenki broja Pi i osvojila putovanje u Gardaland
Anja Stanković: »Djecu učim da razumiju i filtriraju informacije kojih ima sve više«
Župan u petak posjetio Centre izvrsnosti
Natjecanje o broju »pi« u III. osnovnoj školi
Centri izvrsnosti iz matematike i engleskog jezika u službi nadogradnje znanja učenika
Kada se dva muškarca »zaljube« preko matematike
Kreativna matematika u parku
Znate li tko je dr. Vjekoslav Štrukil? Svjetska znanost zna, a mi?
Radionica završila degustacijom
Mali književni razgovori sa Stellom Zavišić
Najbolje u Bjelovaru: Tehnička i Ekonomska i birotehnička škola
Školski voćnjak u KTŠ Bjelovar
Djeca tražila knjige po knjižnici
Tko će koristiti državno zemljište u Hercegovcu?
Pregršt odličja za bjelovarske plesačice i plesače na Zagreb Grand Prixu
Sterling Hayden (1916.-1986.), filmska zvijezda, moreplovac i ratni heroj
75 godina legendarne glumice dame Joan Collins
U OBJE UTAKMICE PO 5 GOLOVA: NK Bjelovar i NK Garić finalisti županijskog kupa
BJELOVARČANIN U BIJELOM DRESU: Božić – Dogodine idemo na naslov
HNK Rovišće – NK Garić 2:3
Bojana Hribljan na konferenciji o obnovi škole u Međurači
Dvanaesta županijska smotra malih vokalnih sastava
Damir Bajs na Spasovdanskim susretima u Daruvaru
Bajs na obljetnici Hrvatske zajednice županija
Cure Iz CEntra otvaraju novu sezonu kupanja u Velikom Grđevcu
Tomislav siguran u Bereku, Predavčani doma zadržali tri boda
U Daruvaru poginuo devetogodišnji dječak
Bjelovarska norijada

Pretraži Zvono

48 SATI NA ZVONU

.

Školski voćnjak u KTŠ Bjelovar

.

Djeca tražila knjige po knjižnici

.

Tko će koristiti državno zemljište u Hercegovcu?

.

Pregršt odličja za bjelovarske plesačice i plesače na Zagreb Grand Prixu

.

Sterling Hayden (1916.-1986.), filmska zvijezda, moreplovac i ratni heroj

.

75 godina legendarne glumice dame Joan Collins

.

U OBJE UTAKMICE PO 5 GOLOVA: NK Bjelovar i NK Garić finalisti županijskog kupa

.

BJELOVARČANIN U BIJELOM DRESU: Božić – Dogodine idemo na naslov

.

HNK Rovišće – NK Garić 2:3

.

Bojana Hribljan na konferenciji o obnovi škole u Međurači

.

Dvanaesta županijska smotra malih vokalnih sastava

.

Damir Bajs na Spasovdanskim susretima u Daruvaru

.

Bajs na obljetnici Hrvatske zajednice županija

.

Cure Iz CEntra otvaraju novu sezonu kupanja u Velikom Grđevcu

.

Tomislav siguran u Bereku, Predavčani doma zadržali tri boda

.

U Daruvaru poginuo devetogodišnji dječak

.

Bjelovarska norijada

.

FORMULA JE NJEGOV IZBOR: Bjelovarski pobjednik Big Brothera upisao autoškolu

.

DVIJE VISOKE POBJEDE: Lasta uništena u Gudovcu, Čazma sigurno prva

.

50 godina bjelovarskog »Čvora« (1968.-2018.)

U Daruvaru poginuo devetogodišnji dječak

Bjelovarska norijada

Subotnja šetnja Bjelovarom

U požaru u Paljevinama izgorjela kuća i radionica

FORMULA JE NJEGOV IZBOR: Bjelovarski pobjednik Big Brothera upisao autoškolu

Aerodrom pokraj Čazme, uz ove ambicije, mogao bi postati troškovna rupa bez dna

Što mislite o prijedlogu da se napravi pothodnik kod Gimnazije i Korza?

Da, svakako, to bi smanjilo nepodnošljive gužve na prijelazu.

Ne, bolje most nad cestom, to je jeftinije.

Da, ali samo ako se cesta sasvim ogradi, tako da oni koji su lijeni silaziti ne mogu pretrčavati.

Nepotreban trošak, i ovako se može izdržati dok se ne izumi teleportacija.

A biciklisti? i za njih treba neko rješenje, neće valjda niz stube.

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJE