NASLOVNAOSOBA TJEDNA

S kistom u svijet – od Čazme do Lihtenštajna

OSOBA TJEDNA – SLIKAR, PJESNIK, GALERIST
S kistom u svijet – od Čazme do Lihtenštajna

Vlado Franjević je, iako samouk, u svijetu je postigao veliki uspjeh skrasivši se u jednoj od najmanjih europskih država, gdje stvara svoje »Spiralne kanale«

13.10.2017. PIŠE: Zvono.eu FOTO: Privatna arhiva PREGLEDA: 1367


Rodom ste iz Martica pored Čazme. Kako je izgledalo Vaše odrastanje te jeste li oduvijek bili umjetnički nastrojeni?

Odrastao sam s djedom i bakom (roditeljima moje roditeljice) u skromnim uvjetima. Moral sam čuvati krave na livadama, čistiti im štalu. Pomagal sam kao klinac u kolinjima uglenjarenjima, branju plodova u poljima i voćnjacima, pećenju rakije (isparenja su me kak klinca tak ošamutila da sam cjeli život od toga u transu) :) Igral sam jako dobro nogać i stolni tenis. Ogovaralo me se i pokazivalo prstom jer sam bil žut (riđokos). Na široko i daleko skoro pa nitko kao ja. Ismijavali me da sam purje jajce (lijepo mi je lice bilo tetovirano sunčevim pjegicama). O majci mi u zagradama pričali da je (valjda kurva), jer kak je mogla ostaviti vrlog jedinca i otići u inozemstvo. Objasnili su mi da mi je otac psihopata (kojeg prvo dugo nisam upoznaval uživo, živio je i radio u Zagrebu) i da sam poprilično i na njega. Uživio sam se u tu priču, povjerovao im skroz. :)

Jer sam u područnoj školi u sva četiri razreda bil najbolji učenik, čak i onda kad sam dva mjeseca zbog loma noge moral ostati doma, dobival sam kao takav knjige na dar. A zbog sveg toga su ogovarali mi baku jer kao ona je nosila učiteljici med, mlijeko i meso kroz voćnjake… pa ja dobivao petice :) Neki ljudi su jednostavno bili i ostali gnjide, na noge osovljeni lišajevi…



[Ministrica za kulturu dr. Aurelia Frick, Thomas Schauffert, koji je te večeri po prvi puta izveo klasičnu obradu himne SPIRALNI KANALI, direktor muzeja prof.dr. Rainer Vollkommer i glavni direktor UDA  i prof.dr. Albert Inyoung Choi]

Djed mi je, koji nije bil nit partizan, nit ustaša neg samo humanist, i ponekad (vrlo rijetko) krivolovac, kao klincu jedanput donio iz šume na poklon pravu, pravcatu malu srnu. Prijavili smo istu nadležnim u općini pa je smjela kod nas odrastati. Bil sam faca! Neki su »krivolovci« iz našeg malog mista imali certifikate da su lovci. Mislim da su isti radili i za neke tamo službe. No mislit je navodno, znati NE! Jedan je susjed s puškom ranio omiljenog mi i nikad prežaljenog psa Kusu. Jer je ovaj navodno skočil na njegovu rasnu kuju. Kak znate rasni se primati ne smiju križat z nerasnim. Tak je navek bilo u životinjskom i ljudskom mini zemaljskom carstvu…

Danas znam da sam uvijek bil umjetnički nastrojen, a možda i, zbog umjetničkog talenta, zastranjen! Od malena sam se bavil raznim vrstama performansa tipa »na rubu pameti«, no nisam znal da bi se, da nabrojim samo neke, valjanje zajedno s pesom u dubokom blatu kod susjeda u dvorištu, ili rezanje vlastitih žila s djedovom britvom u sredini dvorišta nam (tamo gdje smo klali svinje) moglo prodati i kao umjetnički performans.              

Gdje ste se školovali?

Kak sam već spomenul, prva četiri razreda sam završil u rodnom selu, od petog razreda osnovne do završetka drugog razreda ondašnje škole srednjeg usmjerenja sam završil u Čazmi. Vrlo draga mi razrednica Alma Marek, jedna od največih pedagoga koje sam ikad osobno upoznal, priredila me i uputila isprobati se u Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu.

To prvi puta nije funkcioniralo najbolje jer sam kao mali splašeni seljo-beljo popušil spiku tam neke »glupače« u Primjenjenoj i povukel papire prije neg sam trebal! Zbunjen i deprimiran sam prihvatil ideju suseljanke koja je pohađala Školu za matematiku i informatiku u Bjelovaru i znala da još ima mjesta u razredu za isto, sa zakašnjenjem od skoro pa dva tjedna, pošao u tu dakle školu. Od prvog smo dana svi u razredu znali, kao valjda i svi učitelji, da mi tam nije mjesto. No bilo je super društvo, bilo mi je tu godinu dana u Bjelovaru jako lijepo. Iz tog vremena imam nekoliko prijatelja za cijeli život. I neke dobre poznanike! Iduće sam se godine upisal na slikarski smjer Škole primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. To je od školovanja, kaj se barem ustanova tiče, bilo sve. Svo drugo apsolviranje znanja (uključujući jezike) sam završil okolo po ulicama šarenog, grbavog svijeta. Putujući kroz mrežu mnogih paralela i meridijana…  

U Lihtenštajnu živite od 1993. godine. Kako je došlo do odlaska u tu malu, ali razvijenu i bogatu zemlju?

Pa u Lihtenštajn sam došel iz St.Gallena u Švicarskoj s prvom mi suprugom, Lihtenštajnkom, s kojom imam dvoje djece. To se dogodilo dobrim djelom čini mi se nakon kaj nam je, prijatelj i kolega mi, Boris Krunić, slikar naive iz Eze-Villagea nedaleko Monaca, ubacil, baš 1993. kad je organizaral moju izložbu u centru Monaca, bubice u uha, kao, zakaj ne odemo u Kneževinu. To je malo, tu ima love, tu mora »stvar« funkcionirati… Takva su barem bila njegova iskustva s onom drugom dakle Kneževinom!

Kako su Vas tada prihvatili tamo, te kako ste se snašli u nepoznatoj zemlji?

Ma ono, super skroz, bil sam još jedan u nizu dođoša tipa »scheiss Jugo« koji se na nagovor i financijskom investicijom supruge usudi otvoriti galeriju (u kojoj smo izlagali druge umjetnike a ne moju umjetnost). U njoj su nas skoro svi relevantni lihtenštajnski faktori rado zaobilazili. Naj Rvatine su pak »bljuvali« nam iza leđa spiku tipa: »pa kaj on misli da mu mi bumo kupovali njegvu umjetnost…« a što mi niti u najluđem ludilu ne bi naravno palo na pamet :) Postojal je jedan prostor ovdje, u ono vrijeme rata u domovini nam, a gdje su se skupljali Hrvati i Hrvatice. Na tu epizodu se sjećam samo s nelagodama i nevjericom…



[Držim govor na otvaranju UDA Medaillons izložbe u Jeju-si gradu na otoku Jeju u J. Koreji 2016.]

U vezi pak galerije moram priznati da su se u njoj događale i neke posebno lijepe stvari. Jedna je bila, udruga Slovenaca nas je pitala da li mogu u galeriji izložiti jednog od njihovih najpoznatijih slikara (Lojze Logar). Došlo ih je valjda jedno sto, donesli kolače, napravili super feštu, došli u društvu veleposlanika UN-a im u Ženevi… Zatim, moj prijatelj, rođeni Poljak dr. Wieslaw Piechocki, koji valjda nit ne zna više koliko jezika govori, držao je predavanje o najpoznatijim Poljacima kroz povijest. Osim toga, organizirali smo skupnu izložbu mini formata s nekoliko najpoznatijih ovdašnjih umjetnika.

Nikad neću to zaboraviti, na otvaranju te izložbe je govornik rekel između ostalog od prilike slijedeće: »to je ludilo, ne znamo se sami skupiti na grupu, nego mora doći stranac tipa Vlado, skupit nas i odobrovoljit raditi zajedno«! Pravo prijateljstvo s tim tadašnjim govornikom, uglednim  Lihtenštajncem, traje do danas. Isti je za mene i meni najmilije dosad napravil uistinu jako puno dobra.

U galeriju nam je svratil čak dvaput i vrlo poštovani, ne zato jer pokojni, dr. Žarko Dolinar. Njemu nije bilo daleko voziti se stotine kilometara da nas posjeti… O našim susjedima istog nacionalnog predznaka, koji nisu našli put koji donas (otvorenih srca) vodi, također sve najbolje…    

Bil sam u ono vrijeme, u nekakvoj jako čudnoj poziciji. Ne da sam samo »prikriveni  alkoholičar« nego i - da prostite - jebeni workacholic u domeni interdisciplinarna umjetnost, kultura, spajanje ljudi različitih kreativnih sposobnosti…

Došao sam ovdje tek kao 30-godišnjak, kao nitko i ništ, nobody pur… S jednom Lihtenštajnkom, s jednom koja je izgubila sve kontakte s domicilnom zemljom jer je živjela petnaest godina u Švicarskoj. Tako sam ja nju kao vrijedan likovni stvaratelj već nakon kratkog vremena upoznaval s poznatim Lihtenštajncima! Jednom sam tak bil pozvan na okrugli rođendan jednog Barona. Bil mi je neugodnjak malo jer sam tam videl jako puno ljudi s naslovnih stranica novina. Među njima svima i ja – »mali Mujo«. Stajali smo za stolom, između ostalog šef policije, jedan od najpoznatijih odvjetnika ovdje, ja i još neki ljudi. Rukujući se s prvim policajcem jedne male al ipak srednjoevropske države, kaže on ovima drugima: »Vlado je dobar čovjek, dobar čovjek«. Isti je frend bil do nema dugo član dobro vam poznate organizacije OSZE, od nema dugo stanuje sa suprugom u centru Ljubljane gdje su kupili stan, 2016. su on i supruga mu preuzeli ulogu »ambasadora« mojeg projekta Spiralni Kanali u slovenskoj Beloj Krajini…

Ovo sve navodim naravno samo kao ilustraciju kako se stvari mogu razvijati, na kojim principima, kojom logikom. Ekstremnom voljom mi i marljivim radom (po prirodi sam munjen dakle), razumijevajući samog sebe čak kao i vlastitim projektom (a što dakako graniči s posebnom vrstom »bolesti«) dobil sam 2003. godišnju stipendiju Savjetodavnog tijela za kulturu K.Lihtenštajn a godinu dana prije sam bil jedan o petero oficijelnih predstavnika Lihtenštajna u kulturnoj izmjeni sa Sultanatom Yogyakarta u Indoneziji…

Bavite se slikarstvom, te ste izlagali u mnogim europskim državama, ali i šire. Recite nam nešto o svojoj dugogodišnjoj slikarskoj karijeri.

Ne bavim se samo slikarstvom. Slikar sam samo po edukaciji… U biti kreativni sam svaštar! To će reči, baš u ničemu dovoljno i posebno dobar! Dodirnul sam koješta od likovnih tehnika a moje životno djelo se zove interdisciplinarni work in progres projekt »Spiralni Kanali« – never ending story bazirana na globalnoj, od mene osmišljenoj mreži umjetnika i drugih kreativaca i internet mogućnosti komuniciranja, mutacija land artea, happeninga…

Imamo i muzički dio projekta: stihovi koje sam napisal su prevedeni na puno svjetskih jezika a na hrvatskom, slovenskom, engleskom, bahasa i javansko-indonezijskom su i uglazbljeni, molim poslušati evtl. najnoviji intervju o tome ovdje.



[Željko i Gordana Kapelac su me 2017. nakratko ugostili u njihovom domu u Zagorju. Željko (rodom iz Prnjarovca kraj Čazme) i Vlado su išli zajedno u osnovnu školu u Čazmi i zajedno su pohađali Školu za matematiku i informatiku u Bjelovaru. Nakon toga se skoro da i nisu vidjeli, sve do ovog susreta!]

Inače da, izlagao sam u barem deset evropskih zemalja a uvijek putujem tamo gdje su mi izloženi radovi. Ta putovanja su (su)financirana največim djelom od strane državne i ostalih zaklada za kulturu. Izvan Evrope sam putoval, izlagal ili sudjeloval na konferencijama i simpozijima, izlagal na velikim skupnim izložbama u (nakon spomenute Indonezije) Jordanu, Kini (dvaput), Kirgistanu, SAD (L.A.) Egiptu, Sjedinjenim Arapskim Emiratima, Indiji, J. Koreji. Jedino gdje dosad nisam bil a gdje su mi radovi bili izloženi je Mauricijus. Jako me veseli da smo supruga mi Rajka Poljak i ja dosad izlagali zajedno u Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Egiptu. Zagorka Rajka, i kreativno-umjetnički rad s njom je pak jedna posebna priča… O tome možda rado više drugi put :)  

Osim što se bavite slikarstvom, pišete pjesme i kratke priče. One su objavljene na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku, u stručnim časopisima, zbirkama i antologijama. Je li pisanje Vaša druga velika ljubav, poslije slikanja?

Hm, da… Kolko dugo slikam il se bavim bilo kakvim drugim likovnim radom, toliko dugo i pišem. Uvijek nekaj pišem. Najrađe to činim kad letim (iznad oblaka) u neke destinacije gdje izlažem likovne radove. Ili na radnom mjestu u Zemaljskom muzeju K. Lihtenštajn. Možda sam ipak najbolji u pisanju poezije. Za takav sam rad na kraju krajeva bil dvaput nagrađivan. Prvi put kao član interesne zajednice njemačkih pisaca (IGdA e.V.) u Njemačkoj a onda i kao prvonagrađeni pjesnik na natjecanju za nagradu S.S. Kranjčević raspisanu od HMI - podružnica Rijeka, 2007. S tim sam u vezi čitao moje nagrađene pjesme na INTERLIBER-u 2008.  

Sredinom rujna,  sudjelovali ste  na poznatoj i cijenjenoj izložbi u Zemaljskom muzeju Kneževine Lihtenštajn pod nazivom »Poruke čovječanstvu«. O kakvoj je izložbi riječ, te na koji način ste joj dali svoj veliki doprinos?

S jedne strane, nakon sudjelovanja i držanja govora na međunarodnom simpoziju grafičkog dizajna na privatnom Univezitetu ASU u glavnom gradu Jordana, Ammanu, od 2006. pripadam mreži Sjedinjeni dizajn (United Designs) a od 2015. sam kao aktivan član na poziv glavnog direktora Alijanse sjedinjenog dizajna (UDA), prof. dr. Albert Inyoung Choia iz J.Koreje, član direktora upravnog odbora iste Alijanse. To zvuči ovak napisano možda »pre-grdo«, a nije! S druge strane sam od 2003. djelomično u radnom odnosu (70%) u Zemaljskom muzeju Lihtenštajn (sve video zapise koje nađete na youtube kanalu istog muzeja sam napravio ja, a i jedini sam administrator fejs stranice iste ustanove).

Bila mi je volja i velika želja skrenuti izložbu United Designs u Lihtenštajn. Sreća da imamo ovakvog direktora muzeja kakvog već imamo, tako da je moja ideja bila odmah prihvaćena i na kraju sprovedena u djelo. Ovdje sam i u funkciji kustosa izložbe »9th United Designs« a istog sam dana kad smo imali otvaranje izložbe vodio i 5. Simpozij globalne vizualne komunikacije (GVCS) na kojim su svojim predavanjima sudjelovali profesionalci iz J. Koreje, Njemačke, SAD-a i Švicarske.



[Ovo je bilo drugi puta da su supružnici Ivan i Marija Đuran nakratko zastali kod nas u Lihtenštajnu, na putu iz Nizozemske za Hrvatsku. Pravi prijatelji ostaju prijatelji zauvijek: Ivan i ja smo  završili zajedno Školu primijenjenih umjetnosti, a onda jedno vrijeme i zajedno radili kao pismoslikari u jednoj maloj trešnjevačko-zagrebačkoj pismoslikarskoj radnji.]

Na otvaranju izložbe je govorila, pored direktora muzeja prof.dr. Rainer Vollkommera, prof.dr. Choia i mene, i Ministrica kulture K. Lihtenštajn, dr. Aurelia Frick. »Poruke čovječanstvu« je tematska izložba plakata 102 umjetnika, grafičkih dizajnera iz 30 zemalja svijeta. Izložba još traje do 12. studenog 2017. U sklopu izložbe »9th United Designs« u digitalnom obliku predstavljamo četiri značajnija člana Alijanse a među njima i prof. dr. Arafata al-Naima iz Jordana, trenutno direktora koledža za umjetnost i dizajn na Američkom Univerzitetu u Dubaju gdje sam i sam - zahvaljujući baš njemu - imao prošle godine čast i posebno zadovoljstvo predstaviti sebe i moj rad tamošnjim studentima i profesorima.

Dolazite li često u Hrvatsku, te kada ste zadnji put ovdje izlagali?

Tu sam puno rjeđe nego što bih htio. Zadnji sam put izlagao 2007. u galeriji prijatelja mi Franje Matešina u Bojani. 2000. sam izlagao s prijateljem iz Lihtenštajna u Gradskom muzeju u Bjelovaru. 1987. u sklopu skupne izložbe »Hrvatski obzori« u Klovićevim dvorima u Zagrebu. 2011. smo realizirali peti nastavak »Spiralnog Kanala« u Vukovaru a 2015. deveti nastavak u Ližnjanu kraj Medulina. U Zagrebu sam sa suprugom Rajkom imao dva literarna nastupa u zadnje tri godine. I to je od prilike to…  

Kakvi su Vam planovi za budućnost?

Ne planiram ne znam kaj ali uvijek je nešto u procesu stvaranja. Malo, malo pa me se opet pozove na neke međunarodne smotre, izložbe, međunarodna događanja. Nije dakako lako posložiti kockice i odazvati se na svaki poziv. Ima jedna dobra stvar o kojoj smo počeli pričati i koju bismo iduće godine htjeli realizirati baš u Hrvatskoj. Jer se sve skupa mora znat nositi sa financijskom »kvakom« i jer sve skupa ovisi o relativno dosta mogućih protagonista, da li će na kraju iz tog išta dobra ispasti, ne zna se…


Tagovi: vlado franjević, slikar, pjesnik, galerist, lihtenštajn, lichenstein

Nešto je za crtanje, nešto za govor, a nešto za pisanje!

Kolodvor pobjednik čazmanskog Turnira Četiri kafića

Samo djeca zaslužuju sve

Župan Damir Bajs s predsjednikom Koordinacije nacionalnih manjina

Štićenici Udruge udomitelja na imanju Kazele

Zagrebački studenti prava u Bjelovaru

Kolindu Grabar-Kitarović dočekali gradonačelnik Hrebak i župan Bajs sa suradnicima

ADVENT U BJELOVARU: Božićni pjevači

Virovitičko-bjelovarski putopisac i fotograf kreće džipom kroz Saharu

trebate 3000 € do 60.000.000€ u 48 sati

trebate 3000 € do 60.000.000€ u 48 sati

trebate 3000 € do 60.000.000€ u 48 sati

trebate 3000 € do 60.000.000€ u 48 sati

trebate 3000 € do 60.000.000€ u 48 sati

Neoprezna vozačica oborila starca na Lebovićevom šetalištu

Besplatna edukacija za poduzetnice pod pokroviteljstvom Grada i gradonačelnika Hrebaka

Presjekao preko kružnog toka u Zvijercima i zabio se u ogradu

Podržavate li prijedlog Zvona, da se postavi mega replika jedne od najvrjednijih pisanica na svijetu u paviljonu uoči Uskrsa?

Podržavam

Ne podržavam

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJESTARO ZVONO