NASLOVNANA SVA ZVONAZNANOST I TEHNO

Commodore 64, debeljko kojega smo voljeli

PRIJE 35 GODINA POČELA PRODAJA NAJPRODAVANIJEG KUĆNOG RAČUNALA
Commodore 64, debeljko kojega smo voljeli

Tvrtku Commodore osnovao je još 1964. godine doseljenik Jacek Trzmiel (neki tvrde i da se zvao Juda Trzmiel, Jacek Trzmiel ili Idek Tramielski) rodom iz Łódźa, preživjeli iz Auschwitza, koji se u SAD-u uzeo ime Jack Tramiel, kakvoga znamo

28.08.2017. PIŠE: Miroslav Ambruš-Kiš FOTO: Internet PREGLEDA: 716


Bilo je to vrijeme kada su osobna računala bila još vrlo mlada. Istini za volju, ona na kojima se nešto doista moglo raditi koštala su neshvatljive iznose, a kućna su se računala već petu godinu za redom upinjala dokazivati kako su jako korisna. Te argumente, o korisnosti, uglavnom su gutali tinejdžeri i njima gnjavili gnjavili roditelje. Te, 1982. godine, bilo je na tržištu valjda pedesetak međusobno nekompatibilnih marki kućnih računala. Amerikom je harao Apple, sa svojim solidnim dugovječnim Apple II, a klince u Europi je zagrijao jeftini Sinclairov ZX81. Mnogi su s tipkovnice na mjehuriće sanjali da se prebace na gumice, najnovije čudo iz Sinclaira koje se prodavalo od konca travnja te godine. I imalo je boju!



Ljudi u nas skloni toj čudnoj napravi, a imali su prilike putovati, nabavljali su spectrume i švercali ih u omotima čokolade. I sami spectrumi bili skupi, pa tko bi se još natezao s carinicima koji bi ih ili plijenili, ili naplaćivali masnu carinu. U njihovim je tablica Spectrum skoro do potkraj osamdesetih godina »držao cijenu« od 1000 maraka, na koju bi se onda razrezali nameti. Oni još sretniji, koje je nekakav posao vodio na interkontinentalna putovanja, nastojali su presjedati u Hong Kongu. Tamo su, prvi u maniri koja je postala karakteristična za Aziju, proizvodili klonove Applea po razumnoj cijeni. Apple je u SAD-u postao hit iz dva razloga: postojao je program koji je izumio tablične kalkulatore (ili kalkulacijske tablice). Pradjed Excela zvao se VisiCalc i zajamčio uspjeh tom računalu u biznisu. Ostatak scene kupovao je Apple zato jer se među nastavnicima brzo razvila kultura pravljenja i razmjenjivanja vlastitih obrazovnih programa.



Svi mi ostali, pošteno rečeno, samo smo se željeli igrati. U nas su kućna računala jednostavno pobile automat klubove s fliperima i videoigrama. Razlog je bio što u svoga spectruma nisi mora ubaciti novčić nakon što se na ekranu ispiše GAME OVER. A igara, kao u priči!

Commodore 64 je za mnoge bio prve veliki korak s »mjehurića« i »gumica«.

Tvrtku Commodore osnovao je još 1964. godine doseljenik Jacek Trzmiel (neki tvrde i da se zvao Juda Trzmiel, Jacek Trzmiel ili Idek Tramielski) rodom iz Łódźa, preživjeli iz Auschwitza, koji se u SAD-u uzeo ime Jack Tramiel, kakvoga znamo. Njegova je poslovna zamisao, kada se tek bio financijski osovio kao vozač taksija,  bila da slijedi filozofiju IBM-a: ako kod njih kupite punu sobu računala, lako ćete kupiti i uredske stolove, pisaće strojeve, a ako poželite – i fikus. Zato je Tramiel kopirajući IBM, svojoj tvrtki dao kraticu CBM, Commodore Business Machines, iako je u državnim knjigama bilo zapisano Commodore International, jer je dobar dio operacija Tramiel vodio u Kanadi. CIBM bi ipak bilo malo previše za spretnog poslovnjaka koji je »nudio sve što i IBM, ali bitno jeftinije«. Naravno, u Tramiela, isprva ni primisli o mainframe računalima. Bili su to pisaći strojevi i kalkulatori. A ni fikus, ako ga poželite kupiti, ne bi vam odbili staviti u račun. No, Tramiel je toliko zanimljiva osoba da zavređuje knjigu punu dogodovština.



Kad ubrzano premotamo na početak osamdesetih, Commodore je također već od 1977. godine shvatio da je budućnost u osobnim računalima i od listopada te godine prodavao je Commodore PET, kao računalo za urede. Nije mu računalo, kao ideja, pala na pamet, nego je sredinom sedamdesetih, kada je Texas Instruments naglo podigao cijene svojih čipova koji su se ugrađivali u Tramielove kalkulatore, odlučio osnovati tvrtku koja će sama proizvoditi čipove. Jeftino. Tako je osnovana podružnica MOS Technologies koja je tržištu ponudila i 8-bitni procesor 6502, kao jeftinu konkurenciju Intelovu 8008 koji je harao znanstvenim i uredskim miniračunalima. Sreća je što se tog procesora dokopao Steve Wozniak, jer bez 6502 ne bi bilo ni Applea.



Apple je u to vrijeme po školama i među entuzijastima već zavodio grafikom u boji, a PET je radio na zelenom ekranu i bio je posve zatvoreno računalo. Šefovima i osoblju to je bilo u redu, ali se osjećalo da će osobna računala postati kućna – zbog igara. A tu je ključ bila boja. Zadano je MOS Technologiesu da kreiraju čip za boju, ali i čip koji upravlja zvukom. Procesori računala iz tog vremena koji su to uspijevali hendlati bez pomoći specijaliziranih procesora igru bi uglavnom usporili. Zato su kreirani čipovi VIC-II (Video Integrayed Circuit, koji je mogao čak upravljati pojedinačnim objektima na ekranu) i vrlo sposoban trokanalni generator zvuka SID 6581. Čip je bio toliko dobar da su, do dolaska Atarija ST, njega koristili i profesionalni muzičari, a na koricama jednoga LP vinila odana mu je muzička počast i u nas! Sve je to upakirano u solidno kućište s još solidnijom tipkovnicom, po uzoru na Apple. A da bi se Appleu dodale te sposobnosti valjalo je kupiti odgovarajuću karticu.



I tako se u božićnoj prodaji 1980.-1981. pojavilo računalo 299,95 dolara VIC-20 (upola jeftinije od osnovnog Applea), nazvano po videočipu. Sve je bilo tu, a što je nedostajalo, po staroj recepturi, svatko je imao kod kuće: kasetofon za pohranjivanje podataka i televizor umjesto monitora. E, kasetofon se ipak nije mogao priključiti bez puno pametnog lemljenja! Morali ste ga kupiti od Tramiela. Računalo je zapravo bio smanjeni PET uguran u tipkovnicu. Trebao je postati opći hit, ali nije. Ostao je tek ljubimac onih koji su se snalazili s njegovom skromnom memorijom i već pomalo zastarjelog BASIC-a iz PET-a.



Da bi postao hit valjalo ga je napumpati. Dodana mu je unaprijeđena inačica MOS-ova procesora 6510 uz unaprijeđeni video (procesor VIC-II) i oduvijek vrlo napredan zvuk. Već sljedeće zime, u siječnju 1982. bio je stanovita senzacija na tradicionalnom CES-u u Las Vegasu. Malo tko je za VIC tada htio kupovati dodatnu memoriju, a i izlaz za memorijske module znao je biti zakrčen kakvim kertridžem s komercijalnom igrom. Škripalo je s Commodoreom toga siječnja nešto već i pri demonstracijama pa je računalo dorađeno da u prodaju bude stavljeno krajem kolovoza. Te je 1982. složen Commodore 64 postao je pravi tržišni hit. Stajao je 595 dolara, manje od osnovnog Applea koji je stajao 666,66 dolara, a puno toga što je C=64 već imao za Apple se moralo dokupiti. Nova inačica videočipa učinila je da su na njemu igre za VIC postale nekompatibilne, ali su se programeri razmahali. Raspoloživost programa za njega je eksplodirala, a malo je koga od korisnika još zanimalo što je BASIC grozno zastario. Bilo je jedino važno znati učitati igru. Budući da su i prvi pravi korisnici bili uglavnom zajapureni igrači, oni kojima je bilo malo stalo do toga što mu je u utrobi i čemu služi, tada su se prvi put pojavile besmilene navijačke rasprave o tome je li bolji C=64 ili ZX spectrum. A takvi bipolariteti među neupućenim potrošačima po sličnom navijačkom obrascu znaju proplamsati i danas, o mnogočemu.



Commodore 64, što je danas nezamislivo, neizmijenjen se proizvodio sve do travnja 1994 godine (čak deset godina poslije lansiranja revolucionarnoga Macintosha!), osim što je – nakon stavljanja na tržište Comodorea 128 s izmijenjenim dizajnom kućišta i samo je kućište C=64 doživjelo make-up u tom stilu. Poslije će tako izgledati i Amige nakon izvornog dizajna kojega je Tramiel kupio i nekoliko godina držao u sefu. Ali i Amiga ima svoju sasvim drugačiju priču. Commodore 64 je po Guinnessovoj knjizi rekorda najprodavanije računalo s navodno 17 milijuna prodanih primjeraka. To je, uz Sinclairov spectrum, računalo koje je stvaralo tržište, a Tramielu nije nimalo smetalo što su se u Trećem svijetu, u koji smo spadali i mi, igre masovno piratizirale. Glavno je da su se računala prodavala!



Commodore je za njega nudio još nekoliko perifernih jedinica, poput monitora, ali pravi hit je bio masivna vanjska floppy jednica 1541 za diskete od 5,25 inča, san svakoga tko se mučio s podešavanjem glave za čitanje i pisanje, zbog čega je obavezni dio »računalne opreme« svakog vlasnika C=64 bio urarski izvijač. Apple je jedno vrijeme bio važan biznisu, dok se 1981. godine nije pojavio IBM s PC-jem, ali Commodore nikad nije pustio korijenje ni u školama – dok su u nas u to vrijeme darovane spectrume u školama zaključavali, »da ga učenici ne pokvare«.

Commodore je šezdesetčetvorkom definitivno razbio prijesnu javnu laž o tome da su računala »prvenstveno korisna«. U psihološkom smislu, za korisnike koji su se prije nabave prvoga računala, C=64 je probio barijere sumnjičavosti i zaziranja od te novotarije. Naravno, taj je simpatični debeljko dobio i mnoge korisne dodatke, originalni matrični printer pa i modifikaciju sistema da prikazuje 80 znakova teksta u jednom retku (što je bila prava virtuoznost na ekranu od 320x200 piksela). Od nezavisnih softveraša čak je dobio i grafičko sučelje GEOS, a ta je softverska preinaka staroga psa na nove trikove bila povod da se dobro prodaje specijalizirani miš! (uz bijedno uspirenje svega).



Commodoreu 64, baš kao i Appleu II, ma koliko da su bili dugovječni, presudio je njegov najbolji dio: procesor 6502. Nije bio perspektivan za napredak. No, baš ta računala stvorila su pozitivnu predodžbu u najširoj publici o tome da je računala dobro i zabavno imati. I to još prije interneta!


Tagovi: commodore 64, osobno računalo, apple ii, sinclair zx81, ibm

Turistička zajednica održala edukaciju o cikloturizmu

Bjelovarski autori poigrali se sa školskom zadaćom

U Gradskoj vijećnici održan okrugli stol o mladima

Prvi Srednjeeuropski poduzetnički forum održan u Daruvarskim toplicama

Nakon građevinara, Bajs i predsjednik Komore održali i sastanak s obrtnicima

Župan i predsjednik Komore upoznali lokalne poduzetnike s natječajima

Deveti po redu Sajam poslova

Informacije o djeci preko Interneta

Na tuniskom festivalu paprike hrvatska jela privukla veliku pažnju

dobiti brz kredit kako biste riješili svoje probleme

Trebate li kredit Vrati me sada

Zajam srebrne pojedinci

Vedea-ne pentru problemele financiare

Ostali oglasi su već ovde. Dodajte vaš oglas

Posljednje zbogom Borisu Bradiću

Subotnja šetnja Bjelovarom

Prometna u Grgincu – Peugeot sletio s ceste

Podržavate li prijedlog Zvona, da se postavi mega replika jedne od najvrjednijih pisanica na svijetu u paviljonu uoči Uskrsa?

Podržavam

Ne podržavam

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

Zazvoni!

Pošalji nam vijest ili najavu. Javi što se događa!



IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJESTARO ZVONO