NASLOVNAKOMENTARI

Osnovna pristojnost – temelj dobrih odnosa i izgradnje zajednice

KOLUMNA ERNESTA MEŠTROVIĆA
Osnovna pristojnost – temelj dobrih odnosa i izgradnje zajednice

Kada bi se kod nas postupalo po pravilima pristojnosti kojih se drže u svijetu, možda bi i potreba za odlaskom u svijet u potrazi za boljim životom bila manja

16.10.2017. PIŠE: Zvono.eu FOTO: Matko Meštrović PREGLEDA: 1162


Mnogi stručnjaci i znanstvenici, pokušavaju različitim metodama i simulacijama predvidjeti koji će prirodni izvor u bližoj ili daljnjoj budućnosti smanjiti dostupnost sirovina nestati ili će se naći na vrlo uskom geografskom području.  Te podatke rado proučavaju gospodarstvenici, podloge su to za osmišljavanje novih proizvoda ili usluga. S možda još većim žarom te studije čitaju burzovni analitičari pretvarajući ih u preporuke za ulaganje u određeni sektor ili tehnologiju. Tko je devedesetih mogao predvidjeti da će posao s punjenjem pitke vode u PET ambalažu biti tako unosan posao, bez obzira što našim vodovodnim cijevima teče voda jednake kvalitete kao ona koju kupujemo. Nama se također može činiti bizarno, da postoji industrija koja prodaje svježi zrak, istina teško da taj proizvod možete naći na našim policama, namijenjen je tržištu Dalekog istoka, prija svega Kini. Istina ako provedete nekoliko tjedana u njihovim gradovima blizu industrijskih zona, možda dođete i vi u iskušenje da sobu osvježite sa zrakom koji dolazi s Himalaje.

U zadnjih nekoliko godina, dosta rasprava i istraživanja govori o jednom novom resursu, govori o tome da će u slijedećim desetljećima najvažniji resurs biti ljudi, ljudi, i to prije svega oni obrazovani i spremi za prihvaćanje novih izazova i vještina. Zvuči paradoksalno jer se ta projekcija svodi na vremensku točku kada će na Zemlji živjeti više od 9 milijardi stanovnika. Kad razmišljam o našoj zemlji, o svim onim autobusima, avionima i vlakovima koji su s našeg prostora pomogli da stotine tisuća mladih ljudi, a u zadnje vrijeme i obitelji srednje generacije prebaci na zapad, osjećam mučninu i potištenost. Istina, »bogati zapad« trudi se uhodanim sustavom probira osigurati najbolje radnike i buduće stanovnike. Nespremni na samokritičnost, rado će se svatko složiti, da eto, imaju bolju politiku, nisu prošli rat i stradanja kao mi, na vrijeme su uložili u profitabilnu proizvodnju i slično. Rado bi tu stao i samokritično pogledao što se može dogoditi da ljudi ne odlaze.

Prije mjesec dana pisao sam o tome koliko je opasno koristiti tehnologiju, koliko je neumjesno ne odgovoriti na poruku elektroničke pošte.  Kada sam pisao taj tekst, u mislima su mi bile stotine mladih ljudi koji traže posao u našoj zemlji, uporno se javljaju na oglase, žele raditi i ostati u Hrvatskoj. Na žalost na većinu ponuda koje pošalju nikada ne dobiju odgovor.  Jednostavno poslodavac nema vremena ili naviku, da ne kažem da nema kulture poslati odgovor. Bit ću slobodan i ustvrditi da se odgovor nalazi u trokutu, vrijeme – kultura – nadmoćnost.

Istina, veliki je angažman ako se na oglas na koji tražiš jednog radnika javi stotinu ljudi. Odgovoriti na svaki puno je posla, ali s druge strane ulaganje je to u budućnost. Ulaganje je to u održivost zajednice.

Zamislite poslodavca koji dobije stotinu zamolbi za posao za jedno mjesto, nakon što obavi razgovore i odabere najboljeg kandidata svima pošalje odgovor, a za deset koji su bili u užem izboru dodatno podjeli savjete što mogu načiniti da bi sljedeći put bili u boljoj poziciji.  S pravom će poduzetnik prigovoriti, da on nije obrazovna institucija ili agencija za zapošljavanje. Istina, poduzetnik nije ništa od toga, ali s druge strane mnogi će rado istaknuti da vode društveno odgovorno poduzeće, da se zalažu za napredak i opstanak čitave zajednice. U razgovoru s mnogima koji traže posao, bez obzira da li se radi o srednjoškolcima koji su netom završili školu, friško diplomiranim kadrom ili ljudima s iskustvom, nikada nisam naišao na nekog tko bi podijelio ovakvo iskustvo.

Poslodavac će reći, to treba raditi škola ili fakultet. Potpuno je u pravu kad tako zbori. Što rade škole ili fakulteti? Istina trude se pridobiti što više kvalitetnih učenika, nastoje ih namamiti zanimljivim programima i atraktivnim nazivima budućih zanimanja.  Smisao škole i fakulteta je obrazovanje, ako nema učenika ili studenata, nema posla.  Dio koji nedostaje, briga je za kadar koji napusti obrazovnu instituciju.  U državama u koje autobusima, vlakovima i avionima odlaze naši stručnjaci svaka škola ili fakultet ima ured koji se brine o karijeri i zapošljavanju kadra koji završi školu ili fakultet. Ravnatelji i dekani u stalnom su kontaktu sa poslodavcima i poduzetnicima, propitkuju i raspravljaju o strategiji, o novim tehnologija i potrebi za novim zvanjima.  Država i politika stalno prati što se događa u zemlji, spremno uskače i pomaže, daje sredstva za nove programe, ali s druge strane spremno  obustavlja financiranje škola i studija za područja u kojima u zajednici nema posla.

Prije desetak godina pisao sam u Zvonu da svjedočimo zadnjim ratovima koji se vode radi nafte, danas sam sve više siguran u to. Nestabilnosti i napetosti koje slijede vodit će se oko drugih resursa. Sve ide prema tome da će najvažniji resursi biti obradiva zemlja i voda. Hrvatska u tome prednjači. Veliki problem koji imamo vezan je uz gubitak ljudi, uz stanovništvo koje napušta našu zemlju. Visokim standardima zapada u ovom trenutku ne možemo konkurirati, ono što možemo je boriti se da svaki čovjek koji traži posao dobije najbolju priliku da ostane u Hrvatskoj. 

Istina jedan poduzetnik, jedna kompanija koja traži nekoliko radnika ne može zaposliti sve koji se jave na natječaj, ali s druge strane može omogućiti da svaki pristupnik dobije barem djelić pažnje, ako ništa drugo uljudnu elektroničku poruku.  Škole, fakulteti, definitivno mogu puno načiniti u pomoći da njihov »proizvod« dođe u prave ruke i da oplemeni zajednicu. Istina naporan je to posao, potrebno je posjetiti poslodavce, otići u tvornice, razgovarati i pokušati shvatiti što je to što bi učenici ili studenti trebali znati. 

Ako se vratim ponovo prototipu gore spomenutog idealnog poslodavca, koji je poslao odgovore svim pristupnicima, obavio razgovore s onima koje nije mogao zaposliti, podijelio savjete o kompetencijama koje su bitne.  Upravo radi njegovog odnosa prema ljudima, njegovi djelatnici dali su maksimum, radili najbolje što mogu i znaju, pokazali su kreativnost i odvažnost, lojalnost i timski rad. Poslovni planovi uvelike su premašeni i poslodavac će vrlo brzo potražiti nove radnike, javit će se neki novi, ali i dio onih koje nije primio prvi put, ovaj put sa upotpunjenim popisom kompetencija i vještina. Da to je spirala uspjeha, spirala uspjeha koju nitko i ništa ne može zaustaviti.

A što bi tek mogla ministarstva i razne agencije, e to je tema za jednu drugu kolumnu.

 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije ZVONO.eu portala.


Tagovi: ernest meštrović, pristojnost, dobri odnosi, izgradnja zajednice, poduzetnici

Gradonačelniku treba dati vremena i povjerenja, počeo je dobro

Tehnologija ne vrijedi ako se njome ne znamo koristiti

Tko je pristojniji, žene ili muškarci?

Bjelovar prvi »Tax free« grad u Hrvatskoj

Financiranje građevinskih radova na školama i bolnicama osigurano, slijede javni natječaji

Pozajmice do 500.000 eur cfinancials11@gmail.com

Trebate li kredit Vrati me sada

KREDIT PONUDA 3

Prijavite se za vaš brzi krediit cfinancials11@gmail.

Trebate li kredit Dobiti natrag na mene

Opet pomama za Majburgerom

Bjelovar dobio i Bjelovarsko pivo – zasad točeno, uskoro i u boci

Subotnja šetnja Bjelovarom

22.10.2017.Prva službena domaća utakmica Malonogometnog kluba Bjelovar

Podržavate li prijedlog Zvona, da se postavi mega replika jedne od najvrjednijih pisanica na svijetu u paviljonu uoči Uskrsa?

Podržavam

Ne podržavam

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

Zazvoni!

Pošalji nam vijest ili najavu. Javi što se događa!



IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJESTARO ZVONO