NASLOVNAKOMENTARI

Potemkinova sela bjelovarskih tiskovnih konferencija

KOLUMNA ŽELJKA RUKAVINE
Potemkinova sela bjelovarskih tiskovnih konferencija

Za razliku od drugih gradova, dosad je u Bjelovaru vrijedilo pravilo da, kad političari zažele medijsku pažnju, za to nemaju i čvrst utemeljen razlog; što bi u Bosni rekli – »velik turban, pod njim hodže nema«

09.07.2017. PIŠE: Željko Rukavina FOTO: Zvono.eu PREGLEDA: 2661


Godinama pišem za najtiražnije tiskovine u zemlji i stoga si dajem za pravo da o novinarstvu kažem riječ, dvije. Svojevremeno sam u Večernjaku imao tjednu kolumnu, što me najviše ispunjavalo. Kolumne ti daju autorsku širinu, ali ujedno proporcionalno toj slobodi nose opasnost po tebe. Naravno, ako političare, kao moje omiljene teme, oslikavaš objektivno i ne služiš se fotošopom. Fotošopiranjem dobiješ naklonost političara ali gubiš čitatelja.

Zašto su političari moje omiljene mete i to uglavnom u tamnijim nijansama? Upravo zbog toga što najčešće svoj osobni interes stavljaju iznad javnog. Uz to još se žele prikazati kao patnici koji u dubokim rudarskim oknima kopaju ugljen kako bi ugrijati lijeni narod. Zbog tog njihovog licemjerja sam oštricu pera usmjerio na njih. Nema imena poput Vlade Gotovca ili Mike Tripala ili Ivana Supeka, da ne nabrajam dalje, koji su disali istinu. Takvih velikana nema, već su na sceni uglavnom moralno dvojbene osobe koje više sliče nekadašnjim šibicarima koji su po kolodvorima praznili džepove naivnih. Ovi moderni šibicari sjede u ovalnim uredima i imaju vozače koji ih navažaju u skupocjenim klimatiziranim automobilima i to sve na naš račun. Zato se mora istinom reagirati na njihova glumatanja. Naravno, ima i onih koji se iskreno trude napraviti nešto za svoju sredinu. Njima naklon do poda.

Kako pišem za portal Zvono onda ću se držati lokalnih političara. Smeta me neiskrenost i želja za promocijom pod bilo koju cijenu. Glavno da TV kamere bilježe o njihovom »krvarenju« za naše dobro. Koje prodavanje roga pod svijeću. Ako ništa konkretno ne radiš, onda izmišljaš. Najviše poziva mi dolazi iz Bjelovara. Iz Koprivnice, Virovitice ili Čakovca doista rijetko. U Ludbreg su zadnji put zvali medije kada se otvarala nova tvornica lijekova u koju je vlasnik iz Indije uložio goleme novce. Iz podravske metropole unatrag godine dana nekoliko poziva na presicu. Iz Zimskog dvorca su nas gospodin Korušec, kao i njegova mentorica gospođa Adlešić svakodnevno zatrpavali pozivima. Sjećam se grandioznog projekta zvanog Sportsko rekreacijski centar ili SRC Bjelovar. Tadašnja gradonačelnica je danima najavljivala da će ta »investicija« preporoditi Bjelovar. Čak je upriličen medijski spektakl jer se potpisivao ugovor s investitorima koji će uložiti između 10 i 12 milijuna eura. Kupljena su i nova nalivpera kako bi se tom činu dala dodatna težina. »Ugovor« je potpisan. Umjesto čestitke napisao sam u Večernjaku da iza tih potpisa ne stoji ništa, jer tvrtka ne postoji. Čista fikcija i neistina, jer »investitor« pravno nije rođen. Na sjednici Gradskog vijeća zbog teksta postavlja se pitanje o mojem mentalnom zdravlju. Jedan vijećnik mi se, mašući Večernjakom s govornice i gledajući me podrugljivo, povišenim tonom, obraća tvrdnjom – vidite konstrukciju bolesnog uma. Sreća po mene da u GV nije sjedio bolničar, jer bi mi na osnovu dijagnoze koju su mi odredili pijuni  šefice grada, navukli luđačku košulju. Sve iz razloga što sam kazao istinu, a ona najviše boli. Gdje je SRC? Nema ga. To govorim ne da bi se nekome svetio, jednostavno želim reći da se mnoge presice organiziraju a da iza svega stoje Potemkinova sela. Ili bolje reći ništa.

Jednom zgodom sam imao dogovoreno sa prvim čovjekom Preloga. Došao sam na vrijeme, ali me je njegova tajnica uz ispriku zamolila da se sastanemo drugom zgodom jer su iznenada došli investitori iz inozemstva i on s njima ide u gospodarsku zonu i nema se vremena baviti medijima. Zamislite da se to dogodilo u Bjelovaru. Strancima bi rekli da se strpe ako treba i dan dva dok se ne organiziraju mediji. Sasvim suprotan primjer. Iz toga se izvlači zaključak da nije slučajno zašto su Ludbreg, Koprivnica, Čakovec ili Prelog daleko ispred nas. Njih interesiraju konkretni poslovi, a za medijsko blještavilo ima vremena jer od toga se ne živi. Osim u Hollywoodu. Zato Bjelovara i nema na karti 50 najpoželjnijih gradova za život, a gore nabrojeni tu spadaju. Vjerujem da gospodin Hrebak neće koračati stazom svojih prethodnika.

 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije ZVONO.eu portala.


Tagovi: političari, tiskovne konferencije, novinari, grad bjelovar

Besplatna edukacija za sadašnje i buduće poduzetnice

Gradonačelnik Hrebak objavio stanje gradskog računa

Predsjednica države i župan Bajs na Trgovačkom sudu

Kolindu Grabar-Kitarović dočekali gradonačelnik Hrebak i župan Bajs sa suradnicima

Gradonačelnik, djeca i moto mrazovi okitili božićno drvce na korzu

Kredit 100 od garanciju za vijesti godine

Kredit 100 od garanciju za vijesti godine

Kredit 100 od garanciju za vijesti godine

Kredit 100 od garanciju za vijesti godine

Kredit 100 od garanciju za vijesti godine

Neoprezna vozačica oborila starca na Lebovićevom šetalištu

Bjelovarčanin Saša Tklačević, prvi pobjednik Big Brothera, postao švedski poduzetnik

Kolindu Grabar-Kitarović dočekali gradonačelnik Hrebak i župan Bajs sa suradnicima

Podržavate li prijedlog Zvona, da se postavi mega replika jedne od najvrjednijih pisanica na svijetu u paviljonu uoči Uskrsa?

Podržavam

Ne podržavam

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJESTARO ZVONO