Nisu Česi što su nekad bili, a ni Hrvati

NASLOVNAKOMENTARI

FOTO: Matko Meštrović

ZASTARJELE PREDRASUDE

Nisu Česi što su nekad bili, a ni Hrvati

Kolumnist Zvona Ernest Meštrović osvrnuo se na neke uvriježene predodžbe za koje je odavno vrijeme da se stave »ad acta«

8.6.2017. 07:26 | Ernest Meštrović PREGLEDA: 3082

Predrasuda i percepcija, dvije su opasne prijateljice koje lako postaju ljubavnice, lako te zavedu i u  zagrljaju ljubomorno čuvaju od novih pogleda i prilika za rast i spoznaju. Posebno su opasne predrasude i zablude o određenim državama ili narodima. Toliko su otporne, postojane, da stotine istina, drugačijih spoznaja ili promjena nisu dovoljne da bi se  nešto promijenilo, ispravilo.  Posebice ako  se to usadi u kolektivnu svijest nacije. Jedna od takvih percepcija vezana je uz jednu državu u samom centru Europe, to čak i matematički proračun pokazuje. Ta zemlja bila je važna za našu kulturu, znanost i tehnički napredak. Na Sveučilištu glavnog grada te zemlje školovali su se mnogi  znameniti Hrvati na kraju devetnaestog i početku dvadesetog stoljeća.  S tom zemljom bili smo u povijesti čak i u zajedničkom carstvu. Nakon raspada carstva, svaki je narod krenuo svojim putem, ploveći kroz uzburkano more dvadesetog stoljeća.

Zemlja o kojoj pišem imala je nesreću da se je našla iza željezne zavjese i pripala istočnom bloku. Upravo taj događaj pomogao je da se stvori predrasuda o Češkoj kao siromašnoj zemlji, a njezini žitelji ponijeli su sinonim ne baš poželjnih gostiju, uvijek nekako tretiranih s podsmijehom, posebice sedamdesetih i osamdesetih kad bi dolazili na Jadran u skromnim automobilima, najčešće starim Škodama ili Ladama.  Kao što to biva, kao što je to opisao Gundulić »Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje«. O tome što se nama dogodilo ne bih sada pisao, radije bih se osvrnuo na postepen i ustrajan rad i napredak Republike Češke.

Iz godine uz godinu, stalnim radom, neprimjetno i bez velike pompe, standard njezinih stanovnika je rastao, automobili s registracijskim pločicama Praga, Južno Moravkse pokrajine (Brno),  Karlovarskog kraja (Karlove Vari) i ostalih čeških pokrajina  svake godine sve su noviji i veći.  Iz godine u godinu sve veća i veća rijeka turista dolazi do naše obale. A mi, gdje smo mi? I dalje zbijamo šale na račun turista iz Češke, o njihovim prtljažnicima punim hrane i piva. I dalje pričamo legende o lošim vozačima koji rade nered na našim cestama, rugamo se njihovom poznavanju navigacije na moru i odlascima na Biokovo u klompama ili japankama.

Istina, zaboravimo na sarme koje nosimo na skijanje, ne brine nas crna statistika stradalih na našim cestama, daleko od turističkih centara i sezone, ne brine nas naše nasilništvo i barbarizam, činjenica da postoje dijelovi naših gradova u koje nije baš uputno zalaziti, ne brinu nas sinovi »gazda« koji skupim automobilima gaze prolaznike. Istina, ima i vedrijih tonova, predivnih priča iz naše zemlje, mnogo kulture i povijesnih znamenitosti, mnogo sportskih uspjeha i radosti.

Za ovu priliku odabrao bih priču o jednom klubu koji je osnovan u pivnici u Pragu, jedinstvena i strastvena priča, ili jednu skulpturu koja je postavljena u Makarskoj, prikaz vatrenog ljubavnika »Galeba Šime« u zagrljaju nepoznate djevojke, kažu da je to gospodična iz Češke, skulptura koja slavi ljubav i ljeto. Problem s ljetnim ljubavima je taj da su strastvene, ali kratko traju. Kad stigne jesen, stvarnost, puno više tamnijih tonova i hladnoće je oko nas. Tako je to i u našoj kolektivnoj svijesti, nosimo predrasude kao uspomene na neka strastvena vremena, kad smo bili za mnoge druge obećana zemlja, zemlja prosperiteta i napretka.

Ne znam kakve su zime galeba Šime, ali znam kakve su naše, problem je što percepcijom o drugima nalazimo opravdanje za vlastito stanje. A ljudi, koji dolaze iz zemlje koja je u središtu Europe... Kad hodate ulicama njihovih gradova, kada sjedite u njihovim pivnicama, vozite njihovim cestama i izgubite put, kad vas prepoznaju, te smjeste u geografske širine, prostor i vrijeme, tada shvatite da postoji i druga pozitivna strana percepcije. Oni o nama imaju mišljenje, slike o predivnoj zemlji, otvorenih i pristojnih ljudi, sa najljepšim morem na svijetu, s najboljim plažama i prirodom koju kao da smo oteli samom stvoritelju.  O moru i zemlji svakako ću se složiti s njima, a o nama samima, radije mišljenje kao staru autobusnu kartu zgužvam i strpam duboko u džep.

 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije ZVONO.eu portala.


Tagovi: česi, gosti, odmor, jadran, more, hrvati, predrasude

Župan Bajs sa Česima u Daruvaru
Slavlje i radost Čeha nakon žetve
Od bjelovarskih rolica i kiselog zelja do škarpina sa žara prelivenih umakom od badema
Jebe se meni
More u Bjelovaru
Ivane!
Bajs obišao radove na područnoj školi u Međurači
Zbog previsokih cijena goriva vozači ponovo zaustavili automobile
ALL STAR: Među odabranim igračima i trojica iz bjelovarskog KK Vedi
U subotu u Galovcu održan jahački seminar istaknute engleske trenerice
MOJA PATROLA: Aplikacija koja upozorava na policijske prometne ophodnje i radare
Novi album Nebojše Buhina predstavljen u Kulturnom i multimedijskom centru
Bojana Hribljan na potpisivanju ugovora za radove na obnovi škole u Predavcu
I župan Damir Bajs podržao program STEM
Bajs otvorio novoasfaltiranu cestu u Srijedskoj
Župan Bajs s češkom delegacijom u Češkoj osnovnoj školi u Končanici
Šest pobjeda bjelovarskih atletičara u Varaždinu

Pretraži Zvono

48 SATI NA ZVONU

.

Bajs obišao radove na područnoj školi u Međurači

.

Zbog previsokih cijena goriva vozači ponovo zaustavili automobile

.

ALL STAR: Među odabranim igračima i trojica iz bjelovarskog KK Vedi

.

U subotu u Galovcu održan jahački seminar istaknute engleske trenerice

.

MOJA PATROLA: Aplikacija koja upozorava na policijske prometne ophodnje i radare

.

Novi album Nebojše Buhina predstavljen u Kulturnom i multimedijskom centru

Halid Bešlić na Terezijani

Sudar na križanju Đurđevačke i Matačićeve

Zbog previsokih cijena goriva vozači ponovo zaustavili automobile

Tekst o uvjetima rada na bjelovarskoj pedijatriji

Učiteljice na Terezijani

Aerodrom pokraj Čazme, uz ove ambicije, mogao bi postati troškovna rupa bez dna

Hoćete ići gledati nogometno SP na velikom ekranu u centru grada?

Da, sve utakmice, makar sjekire padale

Samo utakmice kad igra Hrvatska

Ne, radije gledam doma, udobnije je

Nisam u Bjelovaru, putujem u Rusiju, imam uplaćen aranžman

Kakav ekran? kakvo SP?

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJE