U Draženovim grudima kuca srce Splićanke

NASLOVNAZVONIMO ZA VASZDRAVLJE

FOTO: Štefan Brajković

U Draženovim grudima kuca srce Splićanke

Nakon operacije zalistaka moje je srce jednostavno stalo. U toj situaciji postojale su tek dvije opcije – ili novo srce ili je to kraj – pripovijeda Dražen Lukarić iz Šandrovca

9.2.2017. 17:56 | Bjelovarski list PREGLEDA: 5999

ŠANDROVAC Iako je trebala biti riječ tek o rutinskoj operaciji srčanih zalistaka, samo nekoliko sati nakon zahvata koji su liječnici ocijenili uspješnim, srce tada 41-godišnjeg Dražena Lukarića iz Šandrovca je stalo. Bilo je to uoči božićnih blagdana 2010. godina, a danas, nešto više od šest godina nakon operacije, naš sugovornik je zahvalan na svakom novom danu i prilici za novim životom.

15 DANA ZA ŽIVOT

– Nakon operacije zalistaka moje je srce jednostavno stalo. U toj situaciji postojale su tek dvije opcije – ili novo srce ili je to kraj. S obzirom na to da sam trebao ići tek na rutinsku operaciju zalistaka, nisam bio ni kakvoj transplantacijskoj listi pa su samim tim šanse za novo srce bile izuzetno male. Na životu me je održavao aparat na kojem ne bih mogao biti dulje od 15 dana, jedinom takvom u bolnici. Ja sam bio u komi, a mojoj supruzi nitko nije davao niti jedan posto šanse da će me život dovesti kući. Iz europske organizacije za transplantaciju organa su odbili zahtjev za donaciju srca za mene uz obrazloženje da ionako neću preživjeti, no docent Vedran Ćorić, koji me je operirao, posebno se zauzeo za mene i u samo sedam dana srce je stiglo. Kasnije sam saznao je da je riječ o srcu žene iz Splita koja je doživjela moždani udar, a njezini su organi spasili ukupno četiri života. Kako su mi kasnije rekli, u to je vrijeme u Hrvatsku stiglo veliko nevrijeme pa organi nisu mogli put Zagreba ni cestovnim prometom, ni helikopter nije mogao poletjeti pa je na kraju srce stiglo Vladinim avionom – kaže naš sugovornik dodajući je prije operacije osjećao zdravstvene teškoće, no kako nikada nikome nikada nije palo na pamet kako je riječ o problemu sa srcem.

– Otprilike dvije godine prije te operacije osjećao sam umor prilikom obavljanja fizičkih poslova, bilo mi je teško uspeti se stepenicama, nedostajalo mi je daha. Govorio sam kako će me te stepenice ubiti, no ni na kraj pameti mi nije bilo da je moje srce slabo, već sam se liječio od astme – prisjeća se Lukarić koji je nakon operacije bio primoran promijeniti životne navike.

DRUGA ŠANSA

– Morate prihvatiti svoju bolest i naučiti živjeti s njom. Ja više ne mogu raditi teške fizičke poslove, no mogu skuhati, otići u nabavku i sl. Također, i dalje sam član dva KUD-a, pjevam u crkvenom zboru i pokušavam voditi normalan život. Inače sam oduvijek bio vedrog karaktera i oduvijek sam smatrao kako je optimizam u životu izuzetno važan. Također, i prije operacije, ali posebice nakon nje, crkva je važan segment mog života. Našao sam se u vjeri pa ne može proći nedjelja da nisam na misi. Tu je i obitelj koja mi je golema potpora, a supruga Živka i tri kćerke su uz mene kada god mi nešto zatreba. Nakon operacije nisam mogao micati rukama, hodati, ni govoriti tako da sam u potpunosti bio ovisan o pomoći obitelji – napominje Lukarić koji se u potpunosti oporavio nakon godinu dana, no novi problemi su se pojavili prije otprilike godinu dana budući da je došlo do odbacivanja organa.

– Sada postoji 20 posto staničnog odbacivanja srca pa svaka dva tjedna idem u Zagreb na terapije kako bi se suzbilo to odbacivanje. Prije pola godine sam imao 80 posto komoralnog odbacivanja, a kada čujete takvu dijagnozu prođe vam kroz glavu – ostalo mi je samo 20 posto, pa to je ništa, no liječnici su uspjeli riješiti taj problem. Naime, medicina je rapidno napredovala, a ovih metoda i načina liječenja koji se sada koriste, prije par godina nije ni bilo. No uz sve to, s novim srcem ne možete računati na neko vrijeme. Mogu računati na to da ću se probuditi sutra, ali ne znam hoću li preksutra. No prihvatio sam da je tome sada tako. Jednostavno život ide, a vi ne možete misliti samo na to hoćete li se probuditi. Nekada mi dođe teško, ali ovo je moja stvarnost. Nikada se nisam predao, oduvijek sam želio živjeti, želim i sada. Stoga znam da na život treba gledati pozitivno, prihvatiti ono što nam donese i s optimizmom krenuti u novi dan bez obzira na eventualne nedaće koje se nalaze pred nama – naglašava naš sugovornik koji nikada nije saznao čije srce točno nosi, no jedan telefonski poziv nikada neće zaboraviti.

– Godinu dana nakon operacije u mjestu je organiziran božićni koncert na koji su otišli svi iz kuće osim mene. U jednom trenu zazvonio je telefon, a ja sam se javio. Bila je žena koja je provodila jedno medicinsko istraživanje, no ja sam joj rekao da ne trebaju ni dolaziti jer ja imam transplantirani organ pa vjerojatno ne mogu ni sudjelovati u tome. Pitala me kada sam imao operaciju i znam li odakle je stiglo srce. Ja sam joj odgovorio, nastao je tajac nakon kojeg je ona drhvatim glasom rekla da će me nazvati za 10 minuta. Tako je i bilo. Tada mi je rekla da sam dobio srce njezine susjede. Preplavile su me emocije, a za mene je to bilo iskustvo koje se ne može riječima opisati, baš kao što se riječima ne može izreći zahvalnost koju osjećam zbog nove prilike za život – zaključuje naš sugovornik.


Tagovi: srce, transplantacija, šandrovac, operacija

Čovjek u zrcalu iz Zrinskog Topolovca
Tomislav Čaisa najviše voli kad ga unuk zove »deda na baterije«
Bojana Hribljan na Danu Općine u Šandrovcu
U Područnoj školi Šandrovac obilježen Majčin dan
Terenska nastava učenika iz Šandrovca, Malog Trojstva i Ćurlovca
Drugi šandrovački vinski maraton
Na Vidovo otvoren bazen u Šandrovcu
Ženka labradora iz Ribnjačke viđena u Šandrovcu
Bolesnu djevojčicu čeka teška operacija srca
Prikupljaju se izviješća vezana za štete i proglašenje elementarne nepogode uzrokovane mrazom
Konjički klub Garić upoznao djecu s konjima
Navijači, navijači, zajedno smo jači
Uz stotu obljetnicu rođenja Nelsona Mandele
Školska zgrada u Velikom Korenovu stara 100 godina ide u obnovu
Hrebak najavio izgradnju malonogometnog igrališta pored vrtića
Hrebak u Zagrebu potpisao ugovor o ulaganju u vrtiće
Ždralovačka Mladost kreće u novu sezonu
RK BJELOVAR: Tko je otišao, tko je došao

Pretraži Zvono

48 SATI NA ZVONU

.

Konjički klub Garić upoznao djecu s konjima

.

Navijači, navijači, zajedno smo jači

.

Uz stotu obljetnicu rođenja Nelsona Mandele

.

Školska zgrada u Velikom Korenovu stara 100 godina ide u obnovu

.

Hrebak najavio izgradnju malonogometnog igrališta pored vrtića

.

Hrebak u Zagrebu potpisao ugovor o ulaganju u vrtiće

.

Ždralovačka Mladost kreće u novu sezonu

.

RK BJELOVAR: Tko je otišao, tko je došao

.

Župan Bajs na češkim žetvenim svečanostima

.

TOMINAC NA TRIBINAMA STADIONA LUŽNJIKI: Ugostit ćemo naše svjetske viceprvake na Logoru

.

ŠVEĐANKE DOLAZE U BJELOVAR: Bjelovarčanke doznale protivnice u Challenge Cupu

.

Planinarenje po Badnju i Visočici s »Vatrenima« u mislima

HRVATSKA JE VICEPRVAK SVIJETA: Tuga, veselje, pa ponovo tuga, ali na kraju veselje i veliko slavlje bjelovarskih navijača

Vatreni – nogometni ratnici – moderni gladijatori

TOMINAC NA TRIBINAMA STADIONA LUŽNJIKI: Ugostit ćemo naše svjetske viceprvake na Logoru

Ždralovačka Mladost kreće u novu sezonu

Navijač iz Vagovine s »vatrenim« autom

Aerodrom pokraj Čazme, uz ove ambicije, mogao bi postati troškovna rupa bez dna

Kako komentirate slab odaziv na rad za opće dobro?

Svaki početak je težak, vidjet ćemo do kraja godine.

Bespotrebno cimaju ljude, nije njima lako.

Treba ukinuti socijalnu pomoć.

Ma svi znaju da oni ustvari rade na crno, samo smo se dosad pravili ludi, a sad je jasno.

Tko ima opravdanje u redu, a ostalima koji nisu došli prestati plaćati.

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJE